U povodu 100. obljetnice rođenje Vesne Parun širokokabrijska književnica Sanijela Matković pokrenula je “Večeri Vesne Parun”, na kojima su pjesnici čitali poeziju najveće hrvatske poetese, kao i njoj posvećene pjesme. Ovaj projekt ostavio je jedinstven trag u poetskoj zbirci “Sto ruža za Vesnu Parun”, koja je izišla pod pokroviteljstvom grada Vodice. Naime, Širokobriježanka Sanijela Matković, Zoran Sova iz Los Angelesa, Vesna Štulić iz Nina i Zagrepčanka Mirjana Zeman Nova odlučili su za veliku pjesnikinju napisati 100 pjesama kao 100 ruža. Svih četvero na svoj su način svojim poteskim stilom dali svoj doprinos ovoj jedinstvenoj stihozbirci, koja je unatoč različitim stilovima poetski jedinstvena.
Sanijela Matković svoje je pjesme napisala u prvom licu, Vesna Štulić i Zoran Sova u drugom licu, a pjesme Mirjane Zeman Nova svojevrsni su odgovor na poeziju Vesne Parun. Knjiga se može kupiti po cijeni od 200 kuna (oko 50 KM) kod navedenih autora i tijekom promocije. Sanijela Matković rekla je: “Ovom knjigom htjeli smo zahvaliti Vesni Parun za neizbrisiv trag koji je ostavila u hrvatskoj i svjetskoj književnosti.”
Vesna Štulić u svom predgovoru ističe: “Gasi bujno lipanjsko plavetnilo neba i pretvara se u ljepotu kristalno plavog jutra. U takvo jutro, nakon neprospavane noći, pune pjesme koja je bila napušteni govor u snu, okupili smo se nas četiri autora, razasuti na sve četiri strane svijeta, isprepleteni mrežom meridijana i paralela, i isplovili iz lučica u kojoj viju ruže kao na rtu Bučina vjetrova. Ta luka je bila naše ogledalo, ono unutarnje - pjesma u kojoj nismo ogledali sebe, nego naše dubine i stvarnu bezimenost. Odvezali smo konope, podigli jedra i krenuli u ovu avanturu nazvanu zbirkom pjesama ‘Sto ruža za Vesnu Parun’ . Slutili smo povoljan vjetar, da naš put neće biti uzaludan i da će nas na kraju puta čekati sama Pjesnikinja.”
Vesna Štulić dalje ističe kako svatko ima svoju Vesnu Parun i svatko shvaća njezine pjesme na svoj način i dodaje: “I premda je Vesna fizički davno napustila ovozemaljski svijet, nastojali smo biti tragači, gotovo hodočasnici, vjerujući da je njezina riječ još uvijek itekako prisutna među nama malim pjesnicima, jer ona je bila heroina poezije. Pjesnik je stranica u predvorju hrama, rekla je jednom, a mi dodajemo – hrama Božjeg.”