Na današnji dan, 2. listopada 1873. godine, dakle prije točno stoljeće i pol, u Mostaru je preminuo fra Petar Bakula, jedan od značajnijih hrvatskih prosvjetitelja, ugledni hercegovački fratar, povjesničar, katolički pisac, jedan od vodećih intelektualaca rodne Hercegovine u 19. stoljeću, profesor, graditelj, pravnik i ljekarnik, piše Večernji list BiH. Prošlo je 150 godina od njegove smrti, a njegovo djelo aktualno je i danas.
Vješt graditelj i ljekarnik
Fra Petar Bakula rođen je 1816. godine u Batinu kod Posušja. Osnovnu naobrazbu stekao je u Franjevačkom samostanu u Kreševu, studirao filozofiju i teologiju u Lucci u Italiji, gdje je završio i tečaj iz medicine. Tu je jedno vrijeme predavao filozofiju i teologiju. Pisao je na latinskom, talijanskom i hrvatskom jeziku značajna djela iz raznih oblasti, od kojih posebnu vrijednost ima njegov “Schematismus” (Šematizam).
Za svećenika je zaređen 1839. godine. Jedno vrijeme je kao fratar djelovao u Bosni Srebrenoj, a onda se pridružio franjevcima koji su 1844. stigli u Čerigaj, a dvije godine potom u Široki Brijeg. Radio je kraće vrijeme kao odgojitelj franjevačkog podmlatka u Čerigaju, a onda je djelovao kao župnik u Grabovici, Gradnićima, Gorici, Gorancima, Ružićima te kao gvardijan u Širokom Brijegu. Vodio je radove na izgradnji biskupske rezidencije u Vukodolu. Bio je i profesor filozofije na Franjevačkom učilištu u Širokom Brijegu, a obnašao je i službu generalnog vikara Mostarske biskupije. Dao je velik doprinos utemeljenu prve tiskare u Mostaru. Zahvaljujući poznavanju medicine, stečenom za studija u Italiji, pružao je i liječničke usluge. Liječio je čak i Ali-pašu Rizvanbegovića, u to vrijeme moćnog osmanlijskog vladara u Hercegovini.
U Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža ističe se to da je bio pokretač i duša svih vjerskih i prosvjetnih djela njegova doba u Hercegovini te naglašava: “Isticao se kao vješt graditelj i ljekarnik. Nekoliko godina skupljao je po Europi i Maloj Aziji sredstva za podizanje novih samostana i škola u Provinciji.”
Fra Petar Bakula posebno je zaslužan za izgradnju franjevačke crkve u Mostaru, Samostana na Humcu i radove na crkvi i Samostanu u Širokom Brijegu. Pokretač je i nositelj mnogih pothvata u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji i Apostolskom vikarijatu u Hercegovini. Osim što je bio vrstan pisac, profesor, graditelj, župnik i gvardijan, bio je i uspješan - pravnik. Uspješno je u Rimu riješio pravno uređenje Hercegovačke franjevačke kustodije 1852. godine, koja je 40 godina potom prerasla u Hercegovačku franjevačku provinciju. Dobio je i počasni naziv “bivšeg kustoda”. Bio je uspješan i kao nadzornik katoličkih škola, ali i kao ljekarnik. Zaslužan je i za to što je oko 1850. godine Mostar dobio ljekarnu, dar Vlade Francuske. Njezin rad povjeren je upravo fra Petru Bakuli. O tome piše fra dr. Andrija Nikić u knjizi “Medicina i slavna prošlost franjevaca”. U to je vrijeme i Samostan u Širokom Brijegu također dobio ljekarnu.
Bogat opus
Fra Emerik Mirko (Ivan) Pavić objavio je u Budimpešti 1768. knjigu “Cvit likarije” (na štokavskoj ikavici), u kojoj se nalazi oko stotinu medicinskih savjeta u nekoliko stotina stihova (u stihovima se bolje pamti). Kad su pitali fra Petra Bakulu zašto su medicinske knjige u to vrijeme na hrvatskom jeziku pisane u stihovima, odgovorio je: “Moj se narod, rekao bih, rađa pjevajući!” I fra Petar je mnogo toga napisao u stihovima. Kao i fra Grga Martić, također Posušanin, ali i velika plejada poeta iz “doline pjesnika”, koja se prostire od Imotskoga do Popova polja. Svoja djela - od soneta, oda i himni do religiozno-povijesnih epova, filozofskih studija i polemika - pisao je na talijanskom, hrvatskom i latinskom jeziku. Bio je i prevoditelj. Njegov “Šematizam” iz 1867. objavljen je 1970. u hrvatskom prijevodu fra Vencela Kosira pod naslovom “Hercegovina prije sto godina”. Objavio je ukupno 30-ak djela, više njih u stihovima.
Djelo “Sentenze; Inno sulla creazione; Colletta di diversi et odi; Osservazione filozofico-critiche; Sulla correzione dei nostri prossimi; Sveti Pavao apoštol” ima 2642 stiha,, “Judita ovvaro Holoferno” 1014 stihova, “Čovjek, sunce, majmun” 238, “Italija” 360, “Pjesma o prvom stanju čovika” 269, “Uzdisanje naroda hercegovačkog prama obćoj majki Slavjanskoj” 477, “Čovjek, sreća i nesreća” 467 stihova. Od epova spomenimo “Hercegovina za devetnaest godinah vezirovanje Hakli-pašina”, “Pravo mudroznanje za svakog čovika”, “Četiri dila godine” i “O francuskom i pruskom ratu 1870. – 71.”. Ta djela zaslužuju posebna vrednovanja i daljnja istraživanja. Isto vrijedi i za 20-ak spisa ostalih u rukopisu. Dr. fra Andrija Nikić objavio je četiri sveska izabranih djela fra Petra Bakule, što je za svaku pohvalu. Za svaku pohvalu je i to što je u Batinu kod Posušja 30. lipnja 2015. godine otkrivena bista fra Petra Bakule.
Nazočnima se tada obratio fra Miljenko Šteko, tadašnji provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, naglasivši: “Fra Petar Bakula je najsvestraniji hercegovački franjevac u 19. stoljeću i najplodniji hrvatski pisac u ono vrijeme u našoj Hercegovini. Po Europi je skupljao pomoć, proseći za ovaj narod. Ovdje je fra Petar rođen i drago mi je što je odavde sve krenulo, zato hvala vam za ovu ideju. Hvala uime naše Hercegovačke provincije!” Grandiozno djelo fra Petra Bakule zaslužuje veliko poštovanje i treba mu i dalje odavati počasti jer je zadužio svoj narod koji se, kako reče – rađa pjevajući!