Božić je pred vratima, a Kršnog zavičaja još nema! Tako bismo mogli započeti neveselu priču o poznatom višegodišnjem hercegovačkom glasilu i godišnjaku, koji je naviknuo svoje čitatelje da iziđe o Božiću, ali to se ovog “ljeta Gospodnjeg”, po svemu sudeći, neće dogoditi.
Tužan događaj
Tužan je to događaj jer je riječ o glasilu koje ima ime, ugled i duboke korijene. No, ipak nismo rekli “tužan kraj” nego “tužan događaj”, jer čuda se događaju i možda ipak “ugrije sunce” i zbornik ugleda svjetlo dana... Kršni zavičaj je hercegovački informativni zbornik za vjerska i društvena pitanja i za dvije godine bi napunio pet desetljeća. Potkraj prošle godine je izišao 50. jubilarni broj i, eto, zapelo je na ovogodišnjem 51. broju.
Kako je do toga došlo, objasnio je njegov pokretač i glavni i odgovorni urednik fra Žarko Ilić, koji ga s velikom ljubavlju, žarom, vjerom i odgovornošću vodi, uređuje, sređuje svih ovih godina.
Obratio se javnim pismom koje je naslovio “Prijateljima Kršnog zavičaja”, a odnosi se na suradnike, povjerenike, pretplatnike i sve čitatelje zbornika u kojem izražava zadovoljstvo i zahvalnost Bogu i svima zaslužnima što se uspjelo pripremiti i izdati 50 brojeva Kršnog zavičaja. Posebice zahvaljuje Stipanu Vranješu, vlasniku Grafotiska iz Gruda, koji je u povodu tog jubilarnog broja darovao Kršnom zavičaju dodatnih 50 stranica i ističe da je Grafotisak, u vrijeme fra Žarkove bolesti 2008./2009. godine, dvadeset mjeseci čekao isplatu 40. broja Kršnog zavičaja, te dodaje da je u posljednjih desetak godina čekao i po deset mjeseci “jer nismo uspijevali navrijeme dobivati novčane priloge ni od pretplatnika ni od povjerenika”.
“Ali, ove godine ni do danas nismo mogli isplatiti ni umanjene troškove za naš 50. Kršni zavičaj. Uzrok je u tome što sve više naših nekadašnjih pretplatnika i povjerenika, a tako i ostalih čitatelja, stari i umire. Istodobno se među mlađima ne rađaju novi, koji bi uviđali potrebu ovakvih tiskanih izdanja i njihovih poruka. To vrijedi podjednako za svećenike kao i ostale vjernike... To znači da s dosadašnjim dugom ne možemo ići dalje”, piše u pismu fra Žarko Ilić.
Međutim, fra Žarko navodi dalje, da su unatoč takvom stanju i znanju pokušali pripremiti i 51. broj. Glavnina sadržaja je uređena, a već polovina i prelomljena, no ne usude se tiskati. “Ipak, ne možemo ni pomisliti na njegovo tiskanje jer još nismo uspjeli isplatiti ni prošlogodišnje smanjene troškove”, ističe fra Žarko. Zamolili su upravu Grafotiska da im daruje manju naknadu džepnog kalendara 2019., što je uprava prihvatila i u pismu koje su poslali primateljima daruju taj džepni kalendar, “kao oproštajni dar i čestitku za Božić”, uz zamolbu “da svojim, makar i najmanjim novčanim prilogom, olakšate isplatu dosadašnjih tiskarskih troškova”.
Oproštajni dar
Prvi broj Kršnog zavičaja izišao je 26. prosinca 1970. godine, do 1988., do broja 21., izdavao ga je katolički župni ured iz Drinovaca. Petim brojem 1972. izlaženje se ustalilo o Božiću, a od 1989. godine izdaje ga Franjevački samostan Humac u Ljubuškom, s tim da i dalje stoji napomena o utemeljitelju i prvom izdavaču, a od 1993. suizdavačem Kršnog zavičaja postaje i zbornik “Kačić” u izdanju Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita.•