Mlada Mostarka Karmen Obrdalj (21) nova je zvijezda na filmskom nebu Bosne i Hercegovine. Njezin dokumentarni film “Zašto mama vazda plače?”, priča o djevojci koja se prisjeća ratnih trauma, u protekloj godini osvojio je pet nagrada na regionalnim i svjetskim festivalima, što je za svaku pohvalu. O svemu u razgovoru za Večernji list BiH govori ova skromna i talentirana mlada osoba, inače studentica četvrte godine Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci.
Dokumentarni film “Zašto mama vazda plače?” nastavlja nizati uspjehe. Jeste li očekivali da će film naići na ovakav prijam kod kritike i publike?
Nisam očekivala da će film uopće imati ovakav festivalski život. Iznenađena sam svim nagradama i pozitivnim kritikama koje smo dobili u posljednjih nekoliko mjeseci. Moja ekipa i ja vrlo smo zahvalni na tome. Daje nam vjetar u leđa za daljnji rad.
Koliko je zahtjevno raditi ga?
Svaki je film novi izazov, nosi sa sobom svoje probleme i poteškoće. Prođe se kroz mnogo toga, od neke prve misli u glavi do finalnog filma. Bilo ga je teško raditi, ali kada postoji ljubav za filmom i energija mladih ljudi, sve se muke brzo zaborave. Dugo smo bili u pretprodukciji i to je bilo ono najteže: pronalazak priče i pisama, pisanje naracije itd. Samo snimanje nije bilo prezahtjevno. Ono što je bila olakšavajuća okolnost jest manja filmska ekipa s kojom je uvijek lakše raditi. Na teren smo išle samo snimateljica Jana Vuković i ja. Sve je bilo svedeno na minimum.
Studirate na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci. Zašto ste izabrali baš taj grad za studiranje?
Banja Luka trenutačno ima odličnu katedru za film. Profesor Saša Hajduković i asistent Marko Šipka odlični su redatelji i mentori, koji dobro prenose znanje. Studenti imaju informacije iz prve ruke jer oni neprestano rade na novim projektima. Također, osim Akademije, pokreće se mala filmska industrija u Banjoj Luci, snimaju se filmovi, serije. Radi se što je najbitnije. Sama sam kao studentica imala priliku raditi na setu serije “Hotel Balkan” gotovo pola godine. Takve stvari su neprocjenjive i mislim da je Banja Luka trenutačno savršen grad za studiranje režije.
Dok vodimo ovaj razgovor, radite na novom filmu. Možete li nam otkriti o čemu se radi?
Radi se o kratkometražnom igranom filmu. Drami pod radnim nazivom “Tri”. Radimo je kao ispitnu vježbu treće godine režije i ovo je do sada najzahtjevniji projekt koji radimo na studijima. Glavnu ulogu tumači glumica Aleksandra Plahin. Također, u ostalim ulogama su glumica Milica Janevski i glumac Bojan Kolopić. Film opet radi ista ekipa: montažer Aleksandar Jurić, snimateljica Jana Vuković i ja kao redateljica. Za sada ne bih ništa više otkrivala. Završetak postprodukcije planira se za siječanj 2021. godine, kada ćete saznati nešto više.
Što planirate po završetku studija, možda se okušate u režiji igranog dugometražnog filma?
To je krajnji cilj, vjerujem, o kojem svi studenti režije maštaju. Voljela bih se još malo zadržati na kratkom metru, dok vježbam zanat, i onda nakon nekog stečenog iskustva sigurnim koracima započeti produkciju dugometražnog filma. Nadam se.
Iako ste rođeni u Splitu, ističete Mostar kao vječnu inspiraciju, zbog čega?
Pola života provela sam u Dalmaciji, pola u Hercegovini. Oba kraja pružaju mi veliku inspiraciju jer oba smatram domom. Mostar je poseban, krajolik i ljudi u njemu su vrlo inspirativni, puni su života. Spoj je svega. Savršeno je tlo za snimanje filma zbog svoje velike ljepote, ali i svih tih priča koje su se u njemu dogodile. A bio bi i savršen mali filmski grad zbog količine sunčanih dana.
Imate li možda uzore u svijetu filma?
Da. To su moj profesor Saša Hajduković i asistent Marko Šipka. Oni me uče zanatu, požrtvovnosti i radu. A i životu. Od ostalih redatelja izdvojila bih Andreu Arnold, Hanu Jušić, Wong Kar-waija, Claire Denis, volim njihove filmove. Ali uzor su mi zapravo svi redatelji koji se trude i rade, bez obzira jesu li njihovi filmovi dobri ili ne.•