Nekad je publiku diljem bivše države kao pjevač splitske pop-rock skupine Tutti Frutti osvajao šarmom i hitovima “Krila leptira”, “Nasloni glavu”, “Stvari lagane”, “Ne bojim se drugova tvoga frajera”, a kasnije i kao uspješni samostalni izvođač koji je imao velike hitove poput “Samo ovu mrvu duše”. Danas je Ivo Amulić jedan od zaštitnih znakova sve popularnije splitske klape Rišpet, koja će sutra održati prvi veliki koncert u Mostaru u dvorani Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače.
Klapa Rišpet po prvi put dolazi u Mostar. Kakav je osjećaj nastupiti pred publikom koja vas dugo i željno iščekuje?
- Da, ovaj nastup u Kosači bit će prvi nastup klape Rišpet u Mostaru, iako meni nije prvi. Ja sam u više navrata pjevao u toj prekrasnoj dvorani nastupajući na Melodijama Mostara, gdje sam uzeo i neke nagrade. Jako mi je drago tamo nastupati jer to je pravi reprezentativni kulturni ambijent.
Predstavite nam u nekoliko rečenica klapu Rišpet. Iako se radilo o jednoj od najpopularnijih klapa u Hrvatskoj, ljubitelji klapske pjesme u BiH tek vas trebaju bolje upoznati?
- Klapa Rišpet je skupina ljudi, glazbenika, koji su uglavnom pjevali u klapama, osim mene. Predvodi nas skladatelj i aranžer Pero Kozomara. Naime, Pero je prije desetak - petnaest godina pisao glazbu za klape Maslina, Cambi i Intrade i s njima iznjedrio jako puno uspješnica. Uostalom, Kozomarin CD s najvećim klapskim hitovima jedan je od najprodavanijih u Hrvatskoj. Nakon toga došao je na ideju da okupi i jednu klapu, onako za sebe, kojoj će pisati pjesme. I tako smo se okupili i, evo, trajemo već osam godina. Moram kazati da sam s Perom Kozomarom radio puno prije, kad sam napustio sastav Tutti Frutti, pa smo krenuli svatko svojim putem, da bi nam se ti isti putevi ponovno susreli kada je krenula priča o klapi Rišpet. Osim dvojice glazbenika koji sviraju, našu klapu čini još osmero ljudi, od kojih je svatko, manje-više odranije, bio uspješan klapski pjevač. Možemo kazati da nas je spojila ta ljubav prema klapskoj pjesmi.
U svakom slučaju, zanimljiva kombinacija s obzirom na to iz kakvog ste glazbenog miljea potekli. Prošli ste put od punokrvnog rokera, preko pop pjevača pa do člana klape?
- Imajući u vidu odakle sam potekao, klapa mi nije prirodno okruženje jer sam bio i ostao roker u duši. Ali nekako s godinama čovjek omekša pa mi klapsko pjevanje puno prirodnije i bolje pristaje. No, između karijere u Tutti Fruttiju i Rišpetu, imao sam dosta dugu samostalnu karijeru, gdje sam surađivao s ljudima kao što su Tomislav Mrduljaš, Zlatan Stipišić Gibonni, pokojni Remi Kazinoti itd. Za svoje pjesme dobivao sam i dosta nagrada, bili su to zapaženi nastupi.
Kako gledate na tu evoluciju klapske pjesme, koja se s omiških “stina” i iz svoga nekog prirodnog ambijenta ispod volta, preselila u velike dvorane, čak i na stadione. Slažete li se da je na djelu komercijalizacija izvorne klapske pjesme?
- Da, klape su ušle u prostor estrade i počele raditi pjesme u pop-maniri. To je meni bilo privlačno, tako da sam se odlučio pridružiti tome vidu klapske pjesme. I da, slažem se s vama da su se klape komercijalizirale. Ali u tome ne vidim ništa loše ni novo. Postoji određen broj glazbenih pravaca koji su se u povijesti nadopunjavali i preklapali, pa su tako nastajali podžanrovi u glazbi. Mislim da je ovo dobra stvar za hrvatsku kulturu budući da je klapska pjesma i jedan vid obrane od najezde lakoglazbenih nota koje nam se serviraju s Istoka. Narodnjaci su sve preplavili, naši stariji izvođači su posustajali, nisu se mogli izboriti i klape su uskočile na to mjesto i uzele bitan dio estradnog kolača. Na taj način održavamo i njegujemo pop-kulturu u Hrvata.
Kako se borite s malim tržištem? Vi ste kao pjevač i član popularnog sastava osvajali scenu cijele bivše Jugoslavije. Možete li s klapom Rišpet barem približno polučiti slične rezultate?
- Klapa Rišpet, osim Dalmacije, dosta nastupa u Slavoniji, Istri i BiH, a zanimljivo je da pedeset posto naših koncerata otpada na Sloveniju. Slovenija je nas prigrlila, oni vole naš dalmatinski štih, tako da smo česti gosti na koncertima u Sloveniji.
Koncertni repertoar vam je dosta širok. Osim svojih pjesama, izvodite i popularne pjesme drugih izvođača vama bliskom senzibilitetu. Što ste pripremili za predstojeći mostarski koncert?
- Osim svojih, izvodimo i pjesme drugih izvođača. Možemo nastupati u Kosači, u kazalištu, ali i na pučkoj fešti vina u Jelsi i zabaviti ljude. Prilagođavamo se publici i ambijentu na kojem nastupamo. Pozvao bih sve drage ljude iz Mostara i Hercegovine da dođu na koncert. Potrudit ćemo se malo ih zabaviti i razveseliti.
Što ima novoga u Splitu i na splitskoj glazbenoj sceni? Ostala je velika praznina odlaskom velikana poput Olivera i Jakše Fjamenga, nema više ni Remija Kazinotija ni Zdenka Runjića. Ostao je Splitski festival i oko njega se sve vrti?
- Da budem iskren, još uvijek nemam osjećaj da tih ljudi nema, da je Oliver otišao, jer je on još uvijek jako prisutan među nama, njegove se pjesme sviraju svuda, više nego ranije. Naravno da smo izgubili prijatelja, ali on je ostao živjeti među nama. Nije se dogodio neki veliki potres, život ide dalje, dolaze neki novi klinci. Možda jednog dana dođe neka zamjena za Olivera, iako se teško to može dogoditi. •