Kraj mjeseca u znaku je gostovanja koprodukcijskih predstava: predstava “Ajmo na fuka”, prva koprodukcijska predstava Narodnog pozorišta Mostar i Hrvatskog narodnog kazališta Mostar, upravo se vratila u Mostar s gostovanja u Beču i Zagrebu, dok predstava “Mrtve ribe plivaju na leđima”, koprodukcija Narodnog pozorišta Mostar, HNK Mostar i Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, odlazi na gostovanja u Tuzlu i Brčko, i to na festivale u natjecateljskom programu.
Predstava “Ajmo na fuka” Dragana Komadine, u kojoj igraju Saša Oručević i Robert Pehar, gostovala je u Beču i Zagrebu od 18. do 20.11., a tim je povodom danas u HNK Mostar održana konferencija za novinare. Ansambl predstave je ovim gostovanjima prezadovoljan, a posebno reakcijama publike – iako je predstava izvedena u Austriji s titlovima (s prevodom), izazvala je ogromno zanimanje javnosti, a posebno su dirljive bile reakcije publike, koja se još dugo nakon završetka predstave zadržala u razgovoru s ansamblom predstave.
“Ajmo na fuka” izvedena je u Beču u Volks kazalištu/Margaretten, drugog najstarijeg kazališta u Austriji (izgrađen 1889. godine), u okviru Fetivala “BH Kulturische november”. Obje izvedbe u Beču, 18. i 19.11. bile su pune, a publika je nakon prve izvedbe mostarske glumce sedam puta vraćala na bis. Nakon toga je “Ajmo na fuka” 20.11. izvedena na maloj sceni HNK u Zagrebu.
“Za nas su to iznimno značajna gostovanja, a dojmovi se još nisu ni slegli. Ovo je za nas zaista veliki iskorak, prije svega u značaju institucija koje su nas pozvale da gostujemo na njihovim pozornicama. Ono što nas je oduševilo na izvedbama u Beču jesu reakcije publike, koje dokazuju da ova predstava uspješno komunicira s publikom izvan našeg balkanskog, bh. konteksta. Ono što smo na početku stidljivo željeli, sada smo doživjeli potvrdu toga: što smo konkretniji, što smo autentičniji, to smo razumljviji cijelom svijetu. Ono što nas je fasciniralo jesu ljudi koji su ostajali poslije predstave i postavljali nam pitanja”, rekao je Komadina.
Uoči same izvedbe predstave u Beču, održan je desetominutni uvod o političko-kulturološkom kontekstu kojim se bavi predstava, o čemu je govorio Senad Halilbašić, doktorant studija teatrologije na bečkom Sveučilištu. Predstava je odigrana pred prepunom dvoranom. Uz ljude s područja bivše Jugoslavije, u publici je bilo gotovo pola Austrijanaca. Među njima bio je i proslavljeni srpski dokumentarist i jedan od glavnih predstavnika crnog vala Želimir Žilnik. Razgovor koji je trajao gotovo sat vremena vodila je teatrlogoinja iz Beča Jana Dolecki. Nužnost kazališne suradnje i dijaloga na svim društvenim razinama glavne bile su najzastupljenije teme razgovora. Glavno pitanje je bilo, kaže Komadina – je li se išta promijenilo? Odgovor i na to pitanje predstava nudi – ona nudi odgovor na pitanje kakvo je danas stanje u Mostaru, jer predstava je vjerna replika našeg stanja, kaže.
“Gostovati po prvi put u HNK Zagreb je za nas bio povijesni iskorak, još jedna velika pobjeda Kazališta i Pozorišta”, kaže Komadina.
Glumac Saša Oručević kaže da je najvažnija stvar to da su ispričali priču: a da je naša priča univerzalna, dokazali su na svim gostovanjima. “Naravno da je velika čast igrati u kazališnim kućama u Beču i Zagrebu, a još je važnija stvar da iz Mostara dolaze neke lijepe i dobre vijesti, da su ljudi osjetili dio naše i patanje i duhovitosti i senzibiliteta prema ovome što radimo. Bilo je veliko zadovoljstvo biti dio ovog projekta i predstavljati Mostar u svjetskim destinacijama. Ostavili smo divan dojam kako kod publike koja nas je gledala, tako i kod organizatora”, rekao je Oručević. I u Beču i u Zagrebu na predstavi su bili ljudi iz struke, kaže, a dobili su samo pohvale.
Oručević je zahvalio svima koji su ih dočekali na gostovanjima, te tehnici i svima onima koji su omogućili da ova predstava gostuje u Beču i Zagrebu. I za njega i za glumca Roberta Pehara poseban osjećaj je bio razgovor s publikom nakon predstave. Za Pehara je bio fascinantan osjećaj osjetiti kako publika diše s glumcima na sceni.
“Parafrizao bih jednu gospođu koja je rekla da su vremena takva da Europa srlja u odnose koje mi imamo u predstavi "Ajmo na fuka" i da misli da bi predstavu trebalo snimiti i da se ona treba vidjeti u cijeloj Europi”, rekao je Pehar. Predstava je u Zagrebu izvedena 36. put u godinu i pol dana od premijere.
Za predstavu “Mrtve ribe plivaju na leđima”, koprodukcija Narodnog pozorišta Mostar, HNK Mostar i BNP-a Zenica, po istoimenoj knjizi Josipa Mlakića i u režiji Tanje Miletić Oručević, gostovanje je najavljeno i u Beču jer su ih, kaže Komadina, pitali hoće li suradnja dva mostarska kazališta i završiti na predstavi “Ajmo na fuka”. Predstava “Mrtve ribe plivaju na leđima” nastavak je suradnje i proširenje koprodukcije dva kazališta iz Mostara, ovoga puta sa BNP-om Zenica. Predstava igra na dva festivala u BiH, na oba se izvodi u sklopu natjecateljskog programa. Predstava koja je okupila 17 glumaca u natjecateljskom je programu prvog Festivala europskog kazališta u Tuzli. Bit će izvedena u srijedu, 23.11. u Narodnom pozorištu Tuzla. Svečana dodjela nagrada je u četvrtak, 24. 11. Upravo tog dana, ista predstava će biti izvedena u natjecateljskjom programu 33. Susreta kazališta BiH u Brčkom. U konkurenciji je devet predstava, a Susreti završavaju 25. 11.
Almir Mujkanović, direktor Narodnog pozorišta Mostar, o tome koliko su značajna ova gostovanja i važanost suradnje, kaže: “ Biti pozvan i imati tu čast predstavljati Mostar ali i državu Bosnu i Hercegovinu u eminentnim europskim kazalištioma kao što su Volkstheatera iz Beča i HNK Zagreb, osim što je potvrda kvalitete rada naše kuće i kolega iz HNK Mostar; stvara i dodatnu obvezu da se i u budućem radu držimo visokih umjetničkih i profesionalnih standarda koje su postavili naši prethodnici počevši od prvog direktora NP Mostar Safeta Pašalića pa do danas. Mi ne krijemo činjenicu da smo izuzetno ponosni što, usprkos skromnim tehničkim i financijskim kapacitetima ali zahvaljujući ljudima koji žive za ovu kuću, stojimo uz bok svojim kolegama iz drugih regionalnih nacionalnih kazališta. Kada kažem nacionalnih, mislim na kazališta od značaja za cijelu državu. U tom kontekstu, mislim da imamo pravo tražiti uvjete rada kao što to imaju naše kolege iz drugih regionalnih gospodarskih i kulturnih centara od Sarajeva, Splita, Podgorice i drugih. Ne smatram da je Mostar po bilo čemu manje vrijedan od gore pobrojanih, naprotiv, zbog toga ne vidim razlog zašto bi i kazališta kao najistaknutiji reprezenti grada imali lošiji status od kazališta iz ovih gradova.
Zahvaljujući činjenici da Grad Mostar i HNŽ u zadnje vrijeme sve više ulažu u kulturu, te da se postepeno svijest društva u tom smislu mijenja nabolje, mi ne sumnjamo u bolju budućnost ove kuće; a zbog našeg angažmana širom Bosne i Hercegovine od Trebinja do Brčkog kao i izvan granica naše domovine, bez dvojbi se usuđujemo okarakteriziratiati kazalištem od značaja za cijelu državu, shodno čemu i očekujemo adekvatan tretman u društvu. Koristim priliku javno se zahvaliti našim domaćinima na gostoprimstvu, i nadam se da ćemo i mi imati priliku ugostiti njih, te na taj način proširiti suradnju ali i razmijeniti znanja i iskustva”.
Ivan Vukoja, ravnatelj HNK Mostar, kaže: “Iz pozicije Hrvatskog narodnog kazlišta Mostar, ja sam odmah, kad sam došao ovdje, rekao da je zapravo program kazališta sadržan u njegovom imenu: da je to i hrvatsko i narodno, da je to kazalište koje je u Mostaru, a onda da je cilj svega toga, da bi to sve imalo smisla i opravdanja, da to u prvom redu mora biti dobro kazalište. Da bi bilo dobro kazalište, mora usvojiti estetske i kazališne kriterije, koji su recentni u kazališnom svijetu, na europskoj i svjetskoj razini.
To je točka s koje polazimo, a cilj kojem smo usmjereni je da to bude stvarno europsko kazalište, da bude suvremeno, recentno i u odabiru tema, komada, i pristupa i kazališnoj estetici i kazališnoj produkciji.
Svakom predstavom se trudmo raditi određeni iskorak u odnosu na ono u čemu smo bili do tada. Sigurno najznačajniji iskorak te vrste su koprodukcije, koje su važne iz više razloga i na više razina: mi svi imamo
male ansamble, i na domaćem terenu dođe do određene vrste zasićenja. Koprodukcija omogućava da glumci igraju u različitim kazalištima, da publika vidi nova lica. Tu smo krenuli iz pozicije koja je bila najlogičnija: da ostvarimo suradnju na razini Mostara jer smo upućeni jedni na druge, i na kraju, to je i najjednostavnije realizirati, a ako hoćemo, i najjeftnije. Puno je učinkovitija i jeftinija suradnja ako mi kao kazališne kuće iz istog grada surađujemo. Kako je taj uspjeh prve koprodukcije iz Narodnog pozorišta i HNK bio zbilja uspjeh, logičan je slijed bio da tu suradnju nastavimo, a sretni smo i ponosni što smo je mogli i proširiti, pa smo novim projektom tu suradnju proširili na BNP Zenica, što nama u Mostaru posebno godi i čini nas ponosnim, jer je BNP Zenica ozbiljan teatar s jakim i domaćim i međunarodnim referencama. Za sve nas je bilo obogaćujuće iskustvo. Dogodila se i razmjena ne samo kreativnih energija, nego se i na ljudskoj, privatnoj razini uspostavila sjajna atmosfera i sve je to vidljivo u samoj predstavi. To je razlog našeg okupljanja: naša primarna funkcija je da radimo kvalitetan teatar, a ako tu funkciju zadovoljimo, onda i sve ove druge dobivaju na značaju i vrijednosti, kao što je povezvanje, društvena angažiranost, stvaranje uvjeta u široj društvenoj zajednici koji su alitetniji, tolerantnji, učinkovitiji itd. Do tog cilja se uvijek dolazi kroz dobar kazališni projekt, kroz dobre predstave. Gostovanja su važna jer donose brojne prednosti: netko vidi to što radimo, prenosimo informaciju da postojimo i kako radimo, a za nas same je važno da se u drugim okolnostima i u drugom kontekstu sagledamo i na neki način i izmjerimo gdje spadamo na široj kazališnoj sceni, tako da su gostovanja ključna stvar za svako kazalište, da ne bi upali u nešto što bi najkraće mogli reći – provincijalizam. Dobro je izići u svijet da vas druge vide, ali isto tako i pozvati druge iz svijeta da dođu i da se kroz tu interakciju svi bolje možemo sagledati gdje se sada nalazimo i u kojem pravcu trebamo ići. Bilo čija geografska pozicioniranost nije uvjet da netko ne bi mogao biti dio svijeta i raditi svjetski bitne, referntne stvari”, kaže Vukoja, priopćeno je iz NP Mostar.