U kragujevačkom Knjaževsko-srpskom teatru za 5. ožujka zakazana je premijera komada "Na rubu pameti", jednog od najvažnijih romana Miroslava Krleže iz 1938. godine, u dramatizaciji mlade dramaturginje Vide Davidović i režiji Marka Misirače, piše Večernji list BiH. Na daske kragujevačkog teatra ovim komadom Krleža se vraća poslije skoro pola stoljeća, a predstava je nastala u koprodukciji Knjaževsko-srpskog teatra i Hrvatskog kulturnog centra Beograd. U podjeli je 14 glumaca izvanrednog ansambla kazališta iz Kragujevca, predvođenog Milošem Krstovićem koji tumači i mladog Krležu. Vida Davidović kaže da je odučila u ovom komadu spojiti dijelove već postojeće dramatizacije Ive Štivičića "Pijana noć 1918." i Vere Crvenčanin "Na rubu pameti". "Ovaj roman je jako teško prenijeti na scenu, jer je vrlo dijagetičan i zasnovan na verbalnom, bez pretjeranog uplitanja radnje i situacije. Dobro, Bože moj, nije ni svaki roman namijenjen za dramsko kazalište. S druge strane, zaista ne vjerujem u to da je Krleža (ili bilo koja umjetnost) namijenjen za 'odabrane' i one koji to 'razumiju'. Krleža jako lako dopire do publike, upravo zato što nije pretenciozan, kao što mu se obično pripisuje, jer pretencioznost znači nerazumijevanje stvari o kojima se govori. Krleža stvari o kojima govori jako intimno i osjeća i razumije. Ovdje su tretirane neke teme koje su nama jako bliske: profit, zločin, odbačenost, moralni kod i nužnost djelovanja. Samim tim, Krleži nije ni trebalo mnogo približavanja. Krleža govori za sebe, a ja kroz njega za sebe, ali o istim stvarima", kaže Davidović. Dodaje da je ono što joj je bilo najzanimljivije u Krležinom djelu njegov stav o idejama kao što su nacija, kapitalizam i monarhija.
Omiljeni pisac
"Taj stav nikada nije jednoznačan (kao što je čest slučaj u današnjim političkim analizama). Krležina pozicija naspram jugoslavenstva izuzetno je ambivalentna i to se kroz ove dijelove vidi. Meni je tu, osobno, fascinantna njegova dijalektika mišljenja, činjenica da sintezom dolazi do jednog potpuno naizgled oprečnog, ali logički utemeljenog stava o svim stvarima o kojim desetljećima razglabamo i oko kojih desetljećima bivamo ostrašćeni. Ta mogućnost sinteze je nešto što mi se čini da nam danas jako nedostaje. Zato sam i odlučila pokušati ovom dramatizacijom Krleže vratiti taj krležijanski nedihotomijski pristup", ističe mlada dramaturginja. Ističe da je Krleža bio prvi jugoslavenski pisac kojeg je iskreno zavoljela i da je s trinaest godina pročitala skoro sve što je ikada napisao."Rad na ovoj dramatizaciji došao mi je kao prirodan nastavak na moju vrlo rano oformljenu adolescentsku ljubav. Možda se čak moj ulazak u adolescenciju i izlazak iz nje upravo poklopio u tom krležijanskom "pogledu na svijet". Taj svjetonazor blagog gađenja i osjećaja usamljenosti je nešto što mi je jako blisko", zaključuje ona. Istaknuti srpski kazališni redatelj Marko Misirača, koji iza sebe ima na desetke predstava diljem regije, ističe da je sretan što je dobio prigodu raditi u svojoj matičnoj kući, u kojoj je radio više predstava posljednjih godina, upravo radi autora o kojem mašta godinama.
Bauk Krleže
"U kazalištima južno od Beograda Krleža već dugo nije prisutan, vrijeme i okolnosti stvorile su, rekao bih, neki bauk od njega i postao je čitateljskoj i teatarskoj publici prilično dalek… Međutim, raduje me da se stvari mijenjaju: izdavačka kuća Vulkan u Srbiji počela je s ponovnim objavljivanjem njegovih znamenitih djela, a prilično zanimanje za našu predstavu već sada postoji", kaže Misirača. Kaže da bi se, kada bi imao taj luksuz, mogao cijeloga života u teatru baviti samo Krležom, čija je briljantno izbrušena rečenica nešto čemu teško možete odoljeti.
"Misao ovog genija do te mjere udara i osvješćuje u ovom suludom vremenu i na ovim našim nesretnim prostorima da zapravo čudi kakav to sebi luksuz drugi teatri priređuju kada nemaju hrabrosti i energije igrati Krležu i provlačiti njegove rečenice i misli kroz vlastito tkivo", dodaje Misirača.
On kaže da predstava ima jednu ovojnicu, okvir, svojevrsnu ramu u kojoj će se preplitati fikcija i faktografija, Doktor i Krleža samim sobom… "Tako zapravo na početku predstave publiku vraćamo u čuvenu 'pijanu novembarsku noć 1918.' i podsjećamo gledatelje u Kragujevcu, ali i Srbiji da ne postoji značajniji književnik koji nominalno danas ne pripada srpskoj kulturi, a da je upravo toj kulturi toliko važan i da nam pomaže shvatiti sebe danas i svijet oko sebe. Spoj 'egzotičnosti' (hrvatski jezik i govor sa scene, potom specifična krležijanska rečenica i misao, svojevrsna glavolomka i misaoni žongleraj kao predivan izazov za glumce) i brutalne suvremenosti (gotovo svaki groteskni lik u ovom romanu i dramatizaciji kao da je iskoračio iz stvarnosti na pozornicu) mislim da mogu biti pun pogodak", ističe Misirača.
Upitan kako očekuje da će predstava "Na rubu pameti" biti primljena, poslovično uvijek nosi strah i odgovornost hoćete li biti dostojni djela koje radite i u kojoj mjeri ćete napraviti predstavu koja uspješno komunicira.
Pomoć HKC Beograd
"Čini mi se da smo uspjeli 'razbiti' svojevrsnu hermetičnost koju možda za nekog današnjeg čitatelja ili gledatelja nosi razbokorena briljantna i beskrajna Krležina rečenica i da je dramatizacija načinila tu priču prilično prohodnom, a opet ne banalno pojednostavljenom. Vjerujem da će publika to prepoznati i da će ih predstava potaknuti da se vrate Krleži u pisanoj formi i pronađu mnoge odgovore na pitanja koja muče našeg čovjeka danas i ovdje", kaže Misirača. Ističe da bi bilo teško realizirati ovaj projekt bez potpore Hrvatskog kulturnog centra Beograd na čelu s Ljiljanom Crnić i Aleksandrom Alačem, ali i brojnih suradnika iz regije okupljenih u jedan tim. "Mislim da su ovakvi spojevi i koprodukcije zdravi i nužni ako želimo stvarati pravu umjetnost koja ne poznaje jezične ili geografske granice. Iskreno se nadam i vjerujem da ćemo vrlo skoro imati prigodu s predstavom doći i u neko od beogradskih kazališta (pregovori su u tijeku), ali i na pozornice u Hrvatskoj", zaključuje Misirača.