Nakon ukazanja Blažene Djevice Marije idućih 100 godina bilo je 1000 ozdravljenja

Velika Gospa je omiljeni blagdan u Hrvata. Jutros, vjernici su u Međugorju, mjestu gdje se ukazala Kraljica Mira 1981. godine. Hodočastilo se u Široki Brijeg iz brojnih župa.

Blagdan se slavi u Mariji Bistrici, Trsatu, Sinju...

Najveća svetinja hrvatskog naroda, kip Majke Božje s Djetetom u naručju, čuva se u svetištu Majke Božje Bistričke, u crkvi Uznesenja Marijina. Crnu Madonu svake godine posjećuje više od 800.000 hodočasnika. Uspinjući se i spuštajući vijugavim brdskim cestama, vjernici u zagorski kraj dolaze kako bi napojili dušu.

Povijest svetišta seže u doba osmanlijskih osvajača. Marijin kip u 15. stoljeću izradio je pučki majstor po uzoru na svjetske gotičke madone. Bio je to domaći, hrvatski znalac, a ne strani umjetnik. Posve od drveta, kip je visok 112 centimetara i crne je boje. Nema materijalnu vrijednost niti su ga ukrasili da bliješti zlatom.

Stajao je u Marijinoj kapeli na Vinskom vrhu, blizu Marije Bistrice. Turci su 1545. doprli sve do Konjščine, a tadašnji župnik Benedikt je kao najveću vrijednost župe uzeo upravo kip i donio ga u crkvu Svetog Petra i Pavla te je zakopao. Spletom okolnosti Marijin kip ostao je zakopan, a uskoro i zaboravljen.

Turci nisu poharali bistrički kraj, a seljaci su još kratko vrijeme zapitkivali župnika gdje je kip. Nekoliko godina poslije, uvjeren kako je opasnost prošla, odlučio je iskopati kip i vratiti ga na staro mjesto. Međutim, legenda kaže kako je pao s konja i poginuo prije nego što je ikome stigao ispričati gdje je Djevica. Čamila je ondje 40 godina, sve do 1588.

Tadašnji župnik Luka volio je večernje sate provoditi u crkvi gdje je u miru i tišini mogao moliti. I te večeri nije bilo ništa drugačije. Već se spremao na počinak, no pogled mu je zaustavila čudna svjetlost pod korom. Pogledao je bolje, a u tom trenutku kao da je vatra buknula, cijelu crkvu obasjala je svjetlost. Preneraženi Luka je pomislio da crkvica gori te je pritrčao kako bi počeo gasiti, no kad se približio nije vidio ništa neobično. Sutradan je uzeo čekić i šipku te otišao do kora te razbio beton. Ispod naslaga materijala iznenadio ga je pogled na crni lik Djevice Marije koja je u rukama nosila Isusa. Izvadio ga je i očistio. Postavili su ga iznad oltara, na mjesto na kojem su je svi mogli vidjeti.

Prolazile su godine, i opet se turska opasnost nadvila nad kraj. Župnik iz tog razdoblja opet je u strahu za kip odlučio zazidati ga u prozor. Bilo je to oko 1650. godine. Sudbina tog kipa je zapravo sudbina i povijest cijelog hrvatskog naroda. Sastoji se od zbjegova, prognaništva i iseljavanja, a upravo je tako pred turskim osvajačem preživljavao i kip, kazao nam je svojedobno vlč. Zlatko Koren.

No Marija nije mogla dugo ostati u mraku i daleko od ljudi. Župnik Petar Brezarić 1676. godine pripovijedao je kako je tijekom mise iz naroda odjedanput prema njemu i oltaru došla prekrasna mlada žena u modroj haljini. Predala mu je svijeću i zatražila od njega da s narodom moli kako bi joj se vratio vid. Priča župnik kako se začudio, jer se činilo da žena nije slijepa i samostalno se uspela stepenicama do propovjedaonice.

Kasnije istoga dana vidio ju je kako hoda, no kada ju je dostigao, nestala je. Tada je već gotovo zaboravljen kip bio zazidan u zidu, sljedećih četrdesetak godina. Prisjetio ga se zagrebački biskup Martin Borković. Podrijetlom iz bistričkoga kraja, prisjetio se kako je s majkom kao dječak dolazio pred kip crne Gospe i zajedno su joj se molili. Na njegovo inzistiranje, uspjeli su 1684. godine pronaći kip i vratiti ga među ljude. Bilo je to veliko veselje, a zbog čudesnog pronalaska narod je kipu počeo pridavati velike moći, pišu 24sata.hr.

Sve je to pospješilo iznenadno ozdravljenje mještanke. Plemkinja Magdalena Paulec je već sljedećeg dana kada su postavili kip na oltar, došla u crkvu sa svojom bolesnom kćeri Katarinom. Djevojka je bila nepokretna. Vjernici su je pronijeli na svojim leđima tri puta oko oltara i djevojka je ozdravila. U sljedećih 100 godina zabilježili su više od 1000 ozdravljenje. Pred Gospinim kipom ipak su bili još neki izazovi.