Gavella nakon dužeg vremena opet ima sjajnu predstavu. U petak smo premijerno vidjeli Čehovljve "Tri sestre" u režiji gosta iz Makedonije Slobodana Unkovskog, jednog od najcjenjenijih i najnagrađivanijih redatelja iz naše regije, kojem je ovo (čudnim slučajem) prvo gostovanje u nekom zagrebačkom, pa i hrvatskom, teatru. Unkovski Čehova režira sljedeći najfinije nijanse samog teksta, pričajući priču o protoku vremena koji melje ljude te uništava čak i njihove snove o nekom dalekom i izmaštanom boljem životu.
Konačni rezultat je trosatna predstava o promašenim životima, koja ni u jednom trenutku ne gubi naboj, a cijela je protkana toplim humorom, onim koji često skriven leži u Čehovu samom. Unkovski je radio po prijevodu Čede Price, uz dramaturga Dubravka Mihanovića i sjajnu podršku scenografa Branka Hojnika i kostimografkinje Marite Čopo. Iz svakog djelića ove teatarske cjeline, iz doslovno svake uloge vidljiv je i sav ozbiljen trud kojeg je ovaj majstor uložio u rad s glumcima. I ovog puta u prvom je planu prvak Gavelle Ozren Grabarić, no u ulozi za pamćenje na trenutke ga nadigrava Ranko Zidarić, kojem uz bok stoje i Sven Šestak te, upravo za čehovljevski humor posebno motiviran, Filip Šovagović.
Naslovne uloge tumače sjajna Jelena Miholjević, Dijana Vidušin i Ivana Roščić, a posebnost ove predstave je da se u njoj pojavljuju i Biserka Ipša i Ingeborg Appelt. U legendarnoj Gavellinoj postavi ovog komada iz 1984. godine one su bile dvije sestre, a sada su dadilja i starac (odlična i pod maskom doista neprepoznatljiva Inge Applet). Ali to je neka neku sasvim druga priču o protoku neumitnog vremena.