Iz glazbe dolazi čar iz kojeg se moraju smiriti sve brige i sve boli srca (William Shakespeare)
Lijepo je ono što nam godi, a da pri tome nemamo nikakav interes. (Immanuel Kant)
Ako se meni nešto sviđa ili ne sviđa, to mi ne daje za pravo da to isto namećem nekom drugom, a što bi vodilo diktaturi nad umjetnošću i kulturom. U tom slučaju došlo bi do rastakanja samog kulturnog i umjetničkog bića.
Ako bi se primjerice umjetnost regulirala prema autoritativnoj zapovjedi i diktatu, ona bi se svodila na dril i zanatsku djelatnost.
Opasnost od neukusa
Ako bi se u slobodu umjetnika uplitala kojekakva komisija, ona bi mu, među ostalim, razvodnila boje. Prijeđimo sada na interpretaciju teze da o ukusima ne treba raspravljati.
Iako ta teza štiti prava pojedinca na slobodni izbor onoga što odgovara njegovim osobnim ukusima, preferencijama i afinitetima, ona bi bila nedorečena ako bi prešućivala postojanje neukusa. Opasnost od neukusa je utoliko veća ukoliko više prijeti da preuzme vodstvo nad ukusima.
Da parafraziram Goethea koji kaže da je situacija utoliko zabrinjavajuća ukoliko je moćna tehnika udružena s neukusima. Kao što u valorizaciji ukusa treba imati istančan sluh, tako isto i za neukuse treba imati još istančaniji sluh.
Kao što za gljive moramo znati koje su jestive i ukusne, tako još više i bolje moramo znati koje to nisu, to jest koje su gljive opasne po život i zdravlje. Pa ipak, kako se čini, manje opreza i pozornosti poklanjamo neukusima u području društvene nadgradnje u usporedbi s opasnostima koje vrebaju iz klase gljiva.
Estetika i aksiologija
Estetika je grana filozofije koju definiramo kao učenje o lijepom i principima umjetničkog stvaralaštva.
U odnosu na estetiku, aksiologija, kao grana filozofije, proučava teoriju vrijednosti, ili vrijednosti u najširem smislu riječi.
Za razliku od konvencionalnoga shvaćanja pojma lijepog, Erich Fromm smatra da suprotnost lijepom nije nešto ružno, već lažno.
Prema tomu, bez istine i ljubavi nećemo moći naći ni zrnce iskrenosti i ljepote.
Ne treba onda čuditi što dijete vidi svoju majku kao najljepšu i najmudriju ženu na svijetu. Postavljamo pitanje što sve interferira s umjetnošću i lijepom glazbom? Što je u svemu tomu lažno? Zasigurno, da je riječ o komercijalizmu i snobizmu. Kad je riječ o komercijalizmu, u igri je veliki novac. Sjetimo se jedne scene iz filma “Sjećaš li se Dolly Bell”.
Nadalje, svakodnevno slušamo gluposti kako je taj i taj glazbeni album prodan u nekoliko milijuna primjeraka, pri čemu se sugerira kako sama količina implicira kakvoću.
Odnosi li se to jednako i na milijune prodanih upaljača i kutija cigareta itd.?
Moć novca
Na kraju recimo da novac ima magijsku moć, on je u stanju obrnuti vrijednosti, pretvoriti smeće u cvijeće. Dakako, sve vrednote treba sagledavati u kontekstu vremena. Prepustimo, dakle, tu zadaću vremenu i sve će stvari doći na svoje mjesto. Neki produkti ne žive dulje od “leptirovog vijeka”, ili pak zastarijevaju prije negoli očvrsnu.
Na drugoj strani, djela neprolazne vrijednosti nikad ne zastarijevaju. Ako su u trenutku i uspavana, ona se nanovo bude.
Neukusi, međutim, nalikuju na lažni novac koji se krišom uvlači u stvarni.
Na pitanje jesu li naše želje autentične ili nametnute, Fromm će reći: “Moderan čovjek živi u obmani da zna što želi, dok ustvari želi ono što se od njega očekuje da želi”.
Razdjelnica između ukusa i neukusa postaje jasnija kada konzument, koji je usamljen, sebi odabire vrstu glazbe i podešava jačinu tona.
U suprotnom, situacija se mijenja kada pratimo ponašanje pojedinaca u skupini. Pojedinac je tada podložan utjecaju skupine (socijalna participacija, oponašanje, identifikacija i slično).
Širenje snobizma
Što sve činiti, gunđa skorojević, samo da ne ispadnem “papak” i staromodan tip. To sve pogoduje nastanku i širenju snobizma, paradoksalnih obrata (što gore, to bolje), pa čak i smislenih besmislica.
Da bismo razumjeli fenomen snobizma, dovoljno je navesti definiciju Antuna Gustava Matoša koji o snobizmu kaže: “Snob mode rob”.
Nije usamljen slučaj da glazbu slušamo, ne toliko radi razonode, koliko radi mode.
Osim toga, da bi glazba bila još “privlačnija”, pokušava se to izvesti na način da bude iznimno loša, sve do glazbenog užasa, obogaćenog bizarnim odijevanjem i još bizarnijim asocijacijama.
I na kraju, navedimo ilustraciju “smislene besmislenosti” prema Mladenu Zvonareviću, autoru studije “Socijalna psihologija”. Pjesma je naslovljena:
Ako se konj zaleti
Ako se konj zaleti u moje zjene
raznijet će ovaj planet
u mojoj glavi
što fućka na sav svemir
i nestat će bistrih svjetovnih širina
i presvijetlih dan za danom
koje mu spremaju goniči
svojom prućem i bespućem.
Prema navodu Mladena Zvonarevića, kritičar koji je pjesmu uvrstio, govori o toj poeziji da je to “uznemirena poezija, ponekad i nejasna u svojoj uzbuđenosti” .•