Snježana Zovko, nova ravnateljica Simfonijskog orkestar Mostar, govori o radu ove glazbene institucije, njezinu značaju za društvo, glazbenim talentima i planovima za budućnost.
Prije mjesec dana imenovani ste ravnateljicom mostarskog Simfonijskog orkestra. S obzirom na to da ste dugogodišnja članica tog glazbenog ansambla, što ta dužnost za vas predstavlja?
- Članicom Simfonijskog orkestra postala sam 1983., dvije godine svirala sam honorarno, potom položila audiciju, zasnovala stalni radni odnos i, eto, već 33 godine Simfonijski orkestar moj je drugi dom. Dužnost ravnateljice prihvatila sam s odgovornošću i s ljubavlju – onako kako se čovjek odnosi prema članovima svoje obitelji.
Pozicija ravnateljice glazbene institucije od posebnog društvenog značaja, kakva je Simfonijski orkestar Mostar, osim glazbenih zahtijeva i poznavanje drugih vještina, posebice menadžerskih. Kakvu ste situaciju zatekli na financijskom planu i kako istu mislite poboljšati?
- Kolega Darko Nikolić upravljao je Simfonijskim orkestrom poput pragmatična domaćina. Naslijeđeni dug od više desetaka tisuća maraka uspio je sanirati i dovesti naš orkestar u pozitivnu bilancu. Moram kazati da su, nažalost, sredstva predviđena gradskim proračunom za Simfonijski orkestar do ovoga trenutka toliko malena da morate biti pravi čarobnjak kako biste organizirali koncert, isplatili zaslužene honorare kolegama koji su angažirani kao honorarni suradnici, poplaćali račune, doprinose, smještaj, putne troškove itd. Namjeravam obići sve hercegovačke gospodarstvenike i ponuditi im dugoročnu suradnju s našim orkestrom, pisati gradonačelnicima gradova pobratima Mostara, posjetiti veleposlanstva i konzulate u BiH s prijedlozima o razmjeni glazbenika, gostovanjima stranih solista, ali i promociji domaćih talenata u inozemstvu.
Ljubitelji glazbe koji prate vaše nastupe znaju da je Orkestar deficitaran kadrovima i da situacija glede toga nije sjajna. Orkestar se za veće nastupe popunjava gostujućim glazbenicima, što nije sporno. Međutim, imate li viziju kako ga pojačati novim glazbenicima?
- Rješenje je jednostavno: Orkestru se mora omogućiti otvaranje novih radnih mjesta, posebice gudačkog sastava. Mladi glazbenici se javljaju, žele svirati i raditi u našem gradu. Otkuda nekome pravo instituciju koja je pred rat brojila 35 do 38 glazbenika zalediti na slovom i brojem pet glazbenika? Simfonijski orkestar institucija je stara 60 godina i jedini je kao takav postojao i u bivšoj BiH. Sarajevska se filharmonija brojem glazbenika vratila na predratne brojke. Ne vidim razloga da tako ne bude i s našim orkestrom.
Mala smo sredina, ali imamo velike umjetničke talente. Koliko danas zaista možemo ozbiljno raditi na razvoju talenata i što za našu glazbenu scenu znače iskustva gostujućih solista?
- Naši srednjoškolci zaista su izvrsni studenti, kamo god otišli na studij. Nagrade i priznanja koje osvajaju na natjecanjima veliki su stimulans za njihov napredak, još predaniji rad i samoodricanje. No, umjesto da se vrate u Hercegovinu i svoje znanje i iskustva prenesu na mlađe naraštaje, zbog nedostatka radnih mjesta ostaju u inozemstvu, postaju članovi tamošnjih orkestara i profesori na tamošnjim glazbenim školama i sveučilištima.
Gostujući solist ponese vas svojim muziciranjem, ali i donese sa sobom sigurnost koju mu daje matična država, prepoznate u njemu spokoj čovjeka koji potječe iz uređene zemlje, zemlje koja cijeni kulturu i znatan dio svog proračuna izdvaja za financiranje glazbenika koji nemaju potrebu bježati trbuhom za kruhom.
S druge strane, osjetan je napredak u kvaliteti muziciranja?
- Živimo u vremenu koje ne trpi prosječnost. Čovjek današnjice, želi li uspjeti, mora se neprestano usavršavati, no srećom, nama glazbenicima zanimanje je istodobno i najdraža djelatnost. Od malih nogu naviknete se na odgovoran pristup prema sebi, prema kolegama i jednostavno je glazba koju svirate poput kruha svagdanjeg. Slušatelj u publici ima pravo na užitak i prepuštanje savršenom skladu. Naš orkestar želi svojoj vjernoj publici svaki put omogućiti 80-ak minuta otklona od svakodnevnih briga i nemira. Dvoranu u kojoj sviramo pretvaramo u oazu dobro ugođenog spoja ljubitelja glazbe u kojoj jedni emitiraju energiju, a drugi ju primaju jer im čini dobro.
Prije dva tjedna počela je nova koncertna sezona sjajnim koncertom posvećenim Vivaldiju, kojim je ravnao rođeni Mostarac Igor Tatarević. Je li uopće moguće spriječiti da talenti poput Tatarevića ostanu ovdje? Što im treba omogućiti da ostanu?
- Da, 27. listopada održali smo u Galeriji kraljice Katarine koncert naslovljen kao “Večer Vivaldija”, na kojem su kao gošće nastupile dvije umjetnice na mandolini. Skoro je nemoguće opisati tišinu koja je vladala u publici tijekom izvođenja koncerta. Eto, to je onaj nadnaravni mir koji dobro uvježbani orkestar prenese na slušateljstvo, a glazba se razlije poput rijeke, poteče i ulije se u dušu i srce, pa se i nakon završenog koncerta osjećate osnaženim, ohrabrenim za probleme sutrašnjice. Maestro Tatarević naš je prijatelj, volimo ga i cijenimo jer je vješt izvući iz glazbenika maksimum. Probe s dirigentom njegovoga ranga pravi su užitak i ne treba ni naglašavati da bismo ga voljeli čim prije ponovno ugostiti.
Kao osoba koja širi samo pozitivnu energiju, rekla bih da će Gradska uprava s gradonačelnikom Ljubom Bešlićem iznaći načina da Simfonijski orkestar sa svim svojim članovima, glazbenicima rasutim po Europi, postane vizit-karta Mostara, grada u koji će hrliti umjetnici i omogućiti svojim angažmanom da opet zadobije naziv s početka 20. stoljeća: Baden-Baden Juga.
Isto tako imamo primjer da nam se bivši mostarski učenik Miljenko Puljić, nakon Zagrebačke filharmonije, vratio u Mostar. Što je Orkestar dobio njegovim povratkom?
- Miljenko Puljić je moj dugogodišnji kolega, zajedno smo pohađali Glazbenu školu i nema sumnje da će naš orkestar njegovom nazočnošću i iskustvom profitirati.
Orkestar je izbjeglica u svome gradu, a trenutačno je smješten u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače. Je li vam poznata sudbina zgrade prijeratnog Simfonijskog orkestra?
- Simfonijski orkestar vlasnik je, doduše, zdanja na adresi Rade Bitange 16, no hoćemo li u skorije vrijeme ponovno biti na toj adresi, ostaje pod znakom upitnika.
Što nam možete najaviti za predstojeće razdoblje?
- Dana 15. studenoga Simfonijski orkestar gostuje u Grudama u povodu Dana općine, a slavljenicima ćemo podariti svečani koncert u crkvi sv. Katarine.
S prof. Melihom Kulukčija priredit ćemo vjernim slušateljima nezaboravan koncert 5. prosinca, “Večer Mozarta”, na dan njegove smrti. Naša draga prof. Meliha slavi 50 godina umjetničkog rada, a moći ćemo uživati i u muziciranju njezine unuke Sare Skopljak, pred kojom je zasigurno blistava karijera. Tradicionalni Božićni koncert slijedi u već ustaljenom terminu 22. prosinca, a bude li sve kako treba, Mostarci će po Novoj godini biti svjedoci mini verzije Novogodišnjeg koncerta iz Beča.