Jedne lijepe i burne prosinačke večeri te daleke 1984., kad smo krenuli u treći đir, iz nepregledne mase mladih pred nas je izletio neki zastrašujući lik, suhonjav i visok više od dva metra, upitnog tena i još upitnije dentalne dijagnoze i, uperivši prst u mene, rekao: "Stoj! Oš svirat sa mnom?"... Bez trzalice, kažiprstom od gotovo pola metra, kružnim je pokretima strugao po žicama. Još kad je zapjevao glasnim, dubokim, hrapavim glasom: Plovim, jedrim preko mora, plovim jedrim, pušim cigaretu! Gitara je poluraštimano klapala, glas nije bio ni blizu savršene intonacije, ali, čovječe, energija, samouvjerenost i originalnost pjesme i izvedbe pogodila me u trbuh kao da je Jimi Hendrix oživio i izronio odnekud te počeo na tristovatnom Marshallu svirati "Purple Haze".
Kompletan članak čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...