Oni koji pišu i objavljuju, stvaraju javno mnijenje. Oni koji pišu, imaju veliku slobodu, skoro neograničenu, a odgovornosti za napisano je sve manje i manje. Radi se o dvije stvari: istini i laži i što će pobijediti.
Kada ruka lati se pera
I srce kaže: Piši
Još jednom preispitaj namisli
Korak po korak, i sve će tajne ozoriti
Svatko će cilju svome stići
S onim što ima i zrnce smisla
Snaga riječi prosinut će javu iznašašća
Istina će biti vrh svake stvari
Istina će kao sunce pravde sjati
I sam ćeš biti istina, izvor blaženstva i mira
S onim što nema valjane mjere i namjere
A srce kaže: Piši
Neistina draška sva ćutila
A srce kaže: Piši, piši
Ne ćeš daleko stići
Bit ćeš mag velike obmane
Bit ćeš tama svijeta, viša od svake laži
Što je istina, što laž
Riječi mudrom proreci
Ispitaj dubinu smisla zaključana tajnom otkrivenja
I ne žuri porad svih razloga sreće
Da ne ostaneš u laži kratkih nogu
Da te istina pripravna zateče
Kada ruka lati se pera
I srce kaže: Piši, piši
Slijedi zauvijek zvijezdu koja te istinom vodi
Do sretna iskupljenja
Što si pred zidom riječi manji
Pod nebosklonom pjesme bit ćeš viši
Pero Pavlović