Snimanje igranog filma Dine Topolnjaka “Uliks” adaptacija je prvog poglavlja slavnog romana “Uliks” irskog pisca Jamesa Joycea, kompleksnog modernističkog klasika s početka 20. stoljeća.
Film je sniman na području Ramskog jezera, najvećim dijelom na Šćitu, u okružju Franjevačkog samostana Rama-Šćit. Redatelj filma je Dino Topolnjak, student magistarskog studija režije na Film Factory programu u Sarajevu. Internacionalni filmski studij osnovan je od mađarskog redatelja Béle Tarra, mjesto je to filmskog dijaloga predavača i studenata koji dolaze iz svih dijelova svijeta, prenosi portal rama-prozor.info. Radnja filma obuhvaća jutro s početka romana te je transformirana s dublinskog u fratarsko okružje koje je potaknuto zbirkom “Fratri u zgodama i nezgodama”.
Glavne uloge tumače fra Josip Jozić i Zulfikar Filandra, izvršni producent je Ahmed Imamović, snimatelj Kouros Alaghband, majstor tona Florian Klaeger, a asistent režije Reinis Kalvins.
U tijeku je postprodukcija filma te se finalni uradak očekuje na jesen. Filmska ekipa zahvaljuje fratarskoj zajednici i mještanima Šćita na svesrdnoj pomoći.
“Uliks” (eng. “Ulysses”) je roman Jamesa Joycea. Joyce ga je pisao desetak godina, od 1914. do 1924. godine.
U jednom pismu iz 1921. kaže kako je samo dotad na pisanje “Uliksa” utrošio oko dvadeset tisuća sati.
“Uliks” je roman koji ima oko osam stotina stranica (ima više od dvije stotine i šezdeset tisuća riječi i vokabular od oko trideset tisuća različitih riječi) čija se cjelokupna radnja zbiva u Dublinu, od osam ujutro 16. lipnja 1904. (koji je te godine pao u četvrtak) do tri sata poslije ponoći sutradan, 17. lipnja. Radnja se koncentrira na tri glavna lika: sredovječni bračni par - Leopolda i Marion (Molly) Bloom, te mladog pjesnika Stephena Dedalusa, glavnog junaka Joyceova prethodnog romana “Portret umjetnika u mladosti”. No, zašto se izvanredno istinita i realistična freska Dublina od prije stotinjak godina zove tim homerskim naslovom? Ovako kaže Joyce: “Lik me Odiseja uvijek opčinjavao, čak i kao dječaka.”
Mnogi kritičari gledali su na “Uliks” kao na novu verziju “Odiseje”.•