Za početak osvrnimo se na novonastale pojave u proizvodnji hrane. Zahvaljujući prijelazu s naturalne na robno-novčanu proizvodnju, a i sve uspješnijoj meliorizaciji - kruha, Bogu hvala, ima za svaka usta. Treba reći da je naturalna proizvodnja namijenjena za vlastite potrebe, a da je robno-novčana proizvodnja namijenjena za tržište, za drugog, obično nepoznatog potrošača. Međutim, kako je raspodjela hrane u izravnoj povezanosti s raspodjelom novca, ona je, unatoč svojim viškovima, zbog nedostatnosti novca, nedostupna za sve ljude.
Zarađen ručak
Uvjetno rečeno, možemo se složiti s time da nema “besplatnog ručka”, ali što reći na to kad je u nekim slučajevima uskraćen i “zarađen ručak”. Ako ste čovjeku zakinuli zarađeni novac, možda niste svjesni da već jedete iz njegove zdjele. Da ne bismo šire ulazili u ovu problematiku, recimo da je proizvodnja hrane demantirala teoriju takozvanoga “crnog genija” Thomasa Roberta Malthusa, po kojemu sredstva za život rastu aritmetičkom progresijom, dok stanovništvo raste geometrijskom progresijom. Posljedica je toga raskoraka, tvrdi Malthus, neminovna pojava ratova, gladi, siromaštva itd. Međutim, stvarnost je demantirala ove navedene progresije. Nestašica hrane ne utječe isključivo na pojavu ratova kako to tvrdi Malthus, već i sami ratovi dovode do nestašice hrane. A ratove, nažalost, pokreću siti i obijesni vladari, kao i bolesni karijeristi i kukavice koji će, usput rečeno, uvijek biti na raspolaganju kao dobrovoljni darivatelji tuđe krvi.
Treba podsjetiti na religijsku misao da se ne živi samo od kruha. Možete imati bogatu trpezu, ali uz siromaštvo duha zapravo nemate ništa. Prazan želudac i prazna duša jednako riskiraju od sunovrata u “ništavilo”. Uz obilje kruha, imamo, nažalost, i podosta nezasitnih i neodgovornih ljudi koji žive na grbači potlačenih. Kad bi se kojim slučajem potlačeni preselili na drugi planet, to bi dobrano uzdrmalo položaj pohlepnih, obijesnih i nezasitnih. Ne možemo, a da ne ukažemo na protuslovnost između čina gradnje i čina razgradnje. Pri tom ćemo se, u didaktičkoj formi, ograničiti na neka goruća ekologijska pitanja. Prije toga ukažimo na pomodne hirove i bizarni odnos prema kruhu i drugim predmetima prehrane, kao što su, primjerice, masovna gađanja rajčicama, oblačenje nekih djevojaka pred javni nastup u goveđe meso, posipanje brašnom prigodom proslave mature i još puno toga. Uz to, svjedoci smo sve masovnije prezentacije gastronomskih recepata i kulinarskih umijeća, i to na “malim ekranima” i u časopisima. Sramotno je što se to prezentira pred očima sirotinje koja je primorana prebirati bačenu hranu po kontejnerima.
Iskrice o ekologiji
Znanstveno-tehnološka revolucija donijela je svijetu neviđeni blagodat i procvat. Međutim, taj isti tehnološki napredak može biti potencijalna opasnost za opstanak čovjeka i ostalih živih bića. Još je Albert Schweitzer upozorio na ovu moguću opasnost rekavši: “Čovjek je ovladao prirodom prije nego što je naučio vladati sobom”. Prema tomu, u središte svih stvari treba uvijek staviti samog čovjeka. To onda znači da je čovjek biće dostojno poštovanja i ljubavi, a stvari su zato da se koriste. Unatoč tomu što je uloga tehnike od neprocjenjivog značaja, ona ne bi smjela biti zamjena za život, kako je to sugerirao Erich Fromm, a pogotovu kako ta tehnika ni u kom slučaju ne bi smjela biti prijeteća i otuđena sila naspram prirode i samih ljudi.
Dvije satirične iskrice o ekologiji:
- Zbog zlatne groznice Majka priroda dobi vrućicu.
- Iz zagađene vode izranjaju novi profiteri.•