Ovih dana je iz tiska izašla knjiga “Suma tehetralica” autora Gradimira Gojera, pisca i redatelja, autora brojnih kazališnih prikaza, eseja dramatizacija i adaptacija kazališnih djela.
Tumačenje predstava
A upravo ovom knjigom Gojer kao kazališni kritičar pokazao je umijeće tumačenja predstava i redateljske poetike.
Kako je to u recenziji ove knjige redatelj Dino Mustafić napisao, Gojer je njome darovao sve ono lijepo u teatru, tako da čitatelj i ne mora biti neki kazališni znalac, ali može uživati u prikazima predstava kojima Gojer suvereno vlada i posebno kritički pristupa. Malo se danas u medijima mogu čitati kritike, bilo da je riječ o kazališnoj predstavi ili nekoj likovnoj izložbi. Čitajući ovu Gojerovu knjigu, čitatelj će doći do spoznaje kako je on kao kazališni kritičar pokazao ogromno umijeće i sposobnost tumačenja predstave, ali isto tako vidljiva je njegova ogromna ljubav i strast prema teatru.
Knjiga je sastoji iz nekoliko cjelina. Tako Gojer u prvoj stavlja naglasak na prikazima koji svjedoče o beogradskoj kazališnoj produkciji.
Jedno poglavlje knjige naslovljeno kao “Hrvatski teatarski skrining” u kojem autor čitatelja uvodi u kazališne kritike koje je on pratio na hrvatskoj sceni i gdje ponovno dolazi do izražaja kritika kao neizbježni suputnik teatra. Dakako osvrnuo se Gojer u jednom poglavlju i na svoje preminule prijatelje, umjetnike i suradnike koji su bili dio njegove kazališne mladosti. On u tim svojim zapisima jasno daje do znanja i ne dopušta da se pospreme sa strane, i da ih više nitko ne treba.
Radovan Marušić, Muharem Osmić, Jovan Ćirilov, samo se neka od imena kojima je posvetio poglavlje “Patrijarhova smrt”.
Autor se s posebnom hrabrošću oštro suprotstavlja devijacijama godinama prisutnim u kazališnom životu grada na Miljacki, i to u eseju “Sada je stvarno kraj”, a riječ je o odlasku kostimografkinje, velike umjetnice Vanje Popović iz Sarajeva, jer za nju više nema posla u BiH.
I sam recenzent knjige Dino Mustafić je kazao da je taj esej “svojevrsno crvenilo na licu kazališnog Sarajeva koje bridi od potpuno opravdane šamarčine Gradimira Gojera”.
Simbolika knjižnih korica
Na kraju treba naglasiti da je ovo doista vrijedna knjiga, svojevrsna analiza Gojerova gledateljskog i redateljskog iskustva, slika kazališnog i političkog konteksta koji dominira početkom 21. stoljeća, kada nije lako bilo ostati dosljedan sebi, poetici i profesionalnoj etici. I oprema knjige, odnos korice na svoj način simbolično govore što je autor u svojim esejima i prikazima poručio.
Naime, na koricama knjige je fotografija iz predstave “Hrvatska rapsodija” Miroslava Krleže u režiji Gradimira Gojera i fotografija iz predstave “Katarina Kosača I.” Kajana u režiji istog autora. •