Izložba radova u Galeriji "Vjeko Božo Jarak" u Potkosi, uz prometnicu Čapljina - Stolac, bila je završni čin jedanaeste po redu Likovne kolonije "Čapljina". Ovogodišnja kolonija okupila je 40-ak umjetnika, uglavnom akademskih slikara, iz BiH i RH koji su tri dana stvarali u mističnom ambijentu Hutova blata.
Bez žurbe
Ugođaj i radno ozračje nisu čak mogla pokvariti dva neuobičajena ljetna pljuska u tri radna dana. Govoreći o radu jedanaeste kolonije, prof. Stanko Špoljarić, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar, odnedavno umirovljeni kustos Umjetničkog paviljona u Zagrebu, inače umjetnički voditelj svih dosadašnjih saziva kolonije, je kazao: "Kolonije se ne smije karakterizirati žurbom ni očekivanjima, drugim riječima mora imati svoj prirodni tijek, svoju ležernost. I ona je imala. Bez spontanosti nema one punine likovnog dijela. Bez spontanosti gdje umjetnici iziđu iz omeđenosti prostora, pri tom ne mislim na fizičku datost ateljea, nego na prirodu u svojoj zvučnosti boja, u svojoj različitosti izgleda, a pogotovo ovdje ta pitoresknost iznimno, daje brojne mogućnosti..." "Došli smo ovdje gdje se rastvara Mediteran, sa svim svojim genskim djelićima mozaika koji uključuje ilirsku robusnost, grčku snalažljivost, rimsko gospodstvo, hrvatski dišpet i naravno radoznalost koja nas veže u tu priču, u taj mozaik. Mi smo svi bili djelići toga. Tradicija, vrbe, čempresi i ovi ljudi, bili smo dio toga", kazao je ukupnim ozračjem potaknuti Branimir Doretić, akademski slikar s Brača.
Privilegij je biti ovdje
U takvoj situaciji i Perica Jurković, ravnatelj Umjetničke kolonije "Čapljina", je nastavio u sličnom nadahnuću:
"Čovjek ima osjećaj velikog privilegija biti ovdje. U ovom globalnom svijetu punom krize, ovo ispada kao jedna oaza ljepote, privilegij i užitak koji je danas rijetkost. Vjerojatno kad se vratimo odavde, susrest ćemo se sa svakodnevicom punom briga i kriza. Ova tri dana bila su oaza slobode. Taj dašak slobode vidim i u važim djelima", kazao je ravnatelj Jurković.