Općina Gradac i nakladnik Bošković te HKD Napredak u dvorani sarajevskog hotela Europa predstavili su knjigu o značajnom hrvatskom književniku i znamenitom sarajevskom odvjetniku “Dr. Niko Andrijašević – Život i djelo”. O knjizi su govorili književnik Željko Ivanković, Franjo Topić i načelnik Općine Gradac Ivan Kosović.
Nepravedno zapostavljen
Književnik Niko Andrijašević rođen je u Gradcu na moru 1882. Podrijetlom je iz plemena Kačića. Niko je osnovnu školu pohađao u Gradcu, a klasičnu je gimnaziju završio u Sjemeništu u Splitu. U Beču i Zagrebu upisao je niz predmeta, ali ih je neredovito studirao. Doktorirao je 1909. temom iz područja geologije. Ostavio je oveću zbirku slika koje su većim dijelom pohranjene u Umjetničkoj galeriji u Sarajevu.
Prema riječima Ivana Kosovića, Niko je bio velikan koji je nepravedno bio zapostavljen. Bio je književnik, znanstvenik i jedan od prvih arheologa iz Dalmacije te je na kraju doktorirao i pravne znanosti. Tri karijere u jednom čovjeku, kazao je Kosović te dodao da je upravo u hotel Europa, gdje se održava promocija, subotom dolazio na kavu, igrao s društvom preferans, pa čak primao i klijente. Bio je oženjen Sofijom, rođenom Maraus, s kojom je imao sina Miljenka, pravnika, diplomatskog službenika u vrijeme NDH, koji je nestao u progonima nakon rata. Drugi sin, Petar, komunist, pogubljen je na Golom otoku, svakako prije očeve smrti. Franjo Topić je kazao da je velika šteta učinjena što je ovakav velikan bio zaboravljen i zapostavljen.
Sudbina Nike i njegov dvojice sinova zorno oslikava i današnju političku sliku Hrvatske, točnije njezine podijeljenosti. Čuo sam da je bio član Napretka i nadam se da će se to istražiti, kazao je Topić. Željko Ivanković je, pak, kazao kako je za njega bilo šokantno kada je kao sudionik znanstvenog simpozija, istražujući njegovo književno djelo, konstatirao da je čovjek u sedamdeset godina života proživio karijeru geologa, pisca i jednog od najuglednijih odvjetnika u Sarajevu. Ivanković je iznio i malo poznatu činjenicu prema kojoj je Niko bio prvi mecena i stipendist velikog bh. umjetnika Ismeta Mujezinovića.
Kultura sjećanja
On je čovjek koji je dva puta umro, jednom u Sarajevu i drugi put u Gradcu, a pogreb u Gradcu mu je platio upravo njegov stipendist Mujezinović. Prema njegovim riječima, Andrijašević je jedan od onih ljudi koji je činio koloniju hrvatskih pisaca u Sarajevu. Od 1945. pa sve do 1965. u Sarajevu nije bilo hrvatskih pisaca. Bili su prognani i stavljeni u ad acta na način kako se to dogodilo i Niki Andrijaševiću. Ja to zovem kulturom sjećanja, iz razloga što se na ovim prostorima svakih trideset do četrdeset godina “mijenja kultura”, na način da kao zamjena dođe “neka nova”, koja napravi pustoš u odnosu na raniju. Upravo se to dogodilo Niki, kazao je Ivanković.
Malo je poznato da je Andrijašević istraživao i iskopavao zlato na području Fojnice, bavio se arheološkim istraživanjem na prostoru Ilidže, bio vlasnikom hotela Jadran u Kiseljaku, nekoliko kuća u Sarajevu. Sve mu je takozvana narodna vlast nakon 1945. oduzela. Prvi tekst objavljen je kad mu je bilo dvadeset godina. To je novela “Iz potištenih duša”, koja je tiskana u Viencu Matice hrvatske 1902. Poslije je objavljivao novele, prikaze i kritike, koautor je, sa Srećkom Perišićem, drame o Mili Gojsalić te polemičke knjižice u obranu Ante Tresića Pavičića, književnika i političara. O njegovu pripovjedačkom radu objavljeno je mnogo pozitivnih kritika i reakcija, a Antun Gustav Matoš je o knjigama Andrijaševićevih pripovjedaka imao vrlo pozitivno mišljenje.
Umro je u Sarajevu 25. VII. 1951., nakon što su mu ubijena oba sina. Umro je u okolnostima koje, kako se pretpostavljalo u obitelji, nisu bile razjašnjene. Zanimljivo je da je promociji nazočio i ugledni sarajevski odvjetnik dr. Mladen Šutej, koji je u vrijeme Nikina borvaka u Sarajevu imao 16 godina i osobno ga poznavao, s obzirom da se i njegov otac dr. Zdravko Šutej družio s Andrijaševićem. •