Galerija Aluminij, u obadva svoja izložbena salona, ugošćuje posthumnu izložbu velikoga mostarskog akademskog slikara Vladimira Vlade Puljića, uokvirenu pod imenom Vjeran sebi, gradu i podneblju. Riječ je o svojevrsnomu presjeku njegova višedesetljetnog likovnog stvaranja, a ukupno 38 likovnih ostvarenja, koja će javnosti biti dostupnima od svečanosti otvorenja, uglavljenoj za 1. lipnja, u 19 sati, izborom su iz zbirke u vlasništvu njegove obitelji, odnosno supruge mu Blagice.
- Poklonici stvaralaštva pokojnoga Vlade dugo su čekali na ovaj postav i čini me ponosnim što ćemo mu na ovaj način, u smislu izložbenoga hommagea, iskazati poštovanje. Cijeli je tim ljudi uključen u zahtjevnu pripremu ove izložbe koju Mostaru i Hercegovini darujemo na dvotjedno besplatno uživanje, u zajedničkoj organizaciji s Filozofskim i Fakultetom PMOZ-a Sveučilišta u Mostaru, a u tijesnoj suradnji s članovima obitelji Puljić. Ovdje nije riječ samo o likovnoj priči, nego i o visokoj moralnoj obvezi ispravnoga vrjednovanja stvaralaštva umjetničkoga velikana koji je svoju Hercegovinu, svoj Mostar i svoju Bunu nemjerljivo zadužio, kako likovnom, tako i pjesničkom ostavštinom – poručio je Darko Juka, direktor Odjela korporativnih komunikacija i marketinga Aluminija.
Podsjećajući kako je Vlado u Mostaru bio poznat kao najznačajniji pjesnik među slikarima i slikar među pjesnicima, likovni kritičar Ivan Vukoja promatra njegov opus kroz dvije cjeline, onu do 1990-ih i onu nakon tih godina.
- Puljić je slikar života i vitalnosti, koji su našli otjelotvorenje u njegovu arkadijskomu prostoru, Hercegovini. Upravo ta specifična varijacija raznorodne hercegovačke prirode, kao prostora u kojemu se susreću i prepliću različne kulture i životni narativi, oblikovala je njegovo biće i uvjetovala tijek cjelokupnoga života i umjetničkoga izražavanja. Zato se njegova umjetnost s vremenom preobražavala u čuvara tradicije koja je gotovo iščeznula, ali od koje je sve krenulo i koju je nemoguće poništiti. Puljić, slikar objektivne stvarnosti prožete osobnim nadahnućem, pripada naraštaju mostarskih stvaratelja koji su likovnu umjetnost utkali u diskurs svakodnevnoga života i snažno ju vezali za kulturni identitet grada. U šarolikoj lepezi umjetnika mostarskoga likovnoga kruga, izdvojen je kao onaj koji se slikarstvom osvrće na ono preko čega ostali olako prijeđu, koji traži najviše u najmanjemu i uvijek se vraća onomu što ga se najdublje dojmilo – zaključuje Vukoja, napominjući kako se podjednako uspješno izražavao i riječju, odnosno stihom, jednako intrigantno, prepoznatljivo, ali ne i predvidivo.
Na tomu tragu, povjesničarka umjetnosti Barbara Martinović u kataloškomu osvrtu prožima Vladino slikarstvo i njegovu poeziju, izvodeći zaključak kako je on svoj poetsko-likovni prostor ispunio znakovima poput sunca, kamena, žeđi, kiše, oblaka i šipaka.
- Ako se odlučimo sagledati njegovo stvaralaštvo kroz riječ i sliku, onda će njegove slike s motivima šipaka kroz poeziju postati nešto sasvim drugo, odnosno mogućnost interpretacije toga znaka bit će znatno širom. Nakon pročitane pjesme, šipak se shvaća kao jedan od najsugestivnijih znakova hercegovačkoga podneblja, jednako važan kao sunce, kamen, žeđ ili kiša, a možda i važniji jer je rezultatom svih njih. Puljić crpi nadahnuće iz prostora Hercegovine, prostora teškoga za življenje, zagasitoga, krutih oblika i punoga strogih, izmučenih i suhih lica ljudi koji se s njime bore. U takovu se prostoru nešto svjetlosti pronalazi u plodovima šipka koji postaje znamenom svojevrsnoga čuda, znamenom posebnosti ovoga podneblja – raščlanjuje Martinović.
Vladimir Vlado Puljić rođen je u Zagrebu, 1934. godine. Završio je 1954. Srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, a diplomirao 1958. pri Akademiji primijenjenih umjetnosti (Akademija primenjenih umetnosti) u Beogradu. Ostvario je više od 30 samostalnih i sudjelovao u više od 100 skupnih izložbi diljem svijeta. Objavio je sedam zbirki pjesama i 2000. godine opsežnu likovno-poetsku monografiju, uz 45. obljetnicu svojega djelovanja. Zastupljen je u više antologija bh. i hrvatskoga pjesništva. Bio je članom ULUBiH, HDLU, DHLU FBiH, Društva pisaca BiH, DHK, Toskanske akademije Il Machiavello u Firenzi i talijanske nacionalne akademije Gli Etrurschi iz Vade (Livorno). Živio je i stvarao u Mostaru, u kojemu je i umro 2008. godine.
Izložba će otvorenom ostati do 16. lipnja, katalog je dostupan na sljedećoj poveznici, a najavu izvrsno zaključuje sljedeća Vukojina misao: Vjeran sebi, gradu i podneblju, Vlado je Puljić istodobno bio baštinikom mostarske i hercegovačke kulturne tradicije, ali i aktivnim sudionikom procesa njezina nastajanja. Stoga će, ne samo njegovo stvaralaštvo, njegove slike i pjesme, vremenom postajati sve važnijom odrednicom kulturnoga naslijeđa Mostara i Hercegovine, nego će i on sam, njegova životna priča i filozofija, biti nezaobilaznim gradivom za sve one koji u budućnosti budu željeli upoznati dušu grada i duh vremena u kojemu je živio.