“Djela Ivane Ćavar nas pozivaju na meditaciju ovoga života i njegovo puninsko življenje. Djela su tihi razgovor koji govori u svim okolnostima. Na suncu ili na kiši, ujutro ili uvečer. Kompozicija, likovi, predmeti i boje uvode nas u svijet konkretnog života, uvode nas u susret, u razgovor s drugima, s Drugim... Ivanine slike pozivaju nas na putovanje s likovima, ali i preko njih, preko predmeta, izrečenih okolnosti, vode nas u nutarnjost, u dubinu, u susret s našim svijetom, na pomirenje s nama samima, ali sa svim što nas okružuje.
Svojom umjetničkom magijom i svojom estetikom ona nas provocira, propitkuje. Ona nas, svojim djelima, otvara, vodi prema nadi, prema budućnosti...”, zapisao je Vlatko Marić o ovoj mladoj širokobriješkoj umjetnici i magistrici slikarstva Ars Sacra, čija je izložba pod nazivom “U iščekivanju sunca” otvorena u prostorijama Veleposlanstva Bosne i Hercegovine u Parizu.
Put u budućnost
Ćavar je diplomirala slikarstvo na ALU u Zagrebu 1999. u klasi profesora Vasilija Jordana. Magistrirala je 2005. na “Ars Sacra” na ALU u Širokom Brijegu. Izlagala je na dvadeset samostalnih i više od stotinu kolektivnih izložbi. Njezin prepoznatljiv slikarski izraz pastelnih tonova likovno opisuje intimne krajolike, a za posebno senzibilan crtački rukopis tri je puta nagrađivana prestižnim nagradama “Collegium Artisticum” (2006., 2009. i 2011. godine) na godišnjim izložbama ULUBiH-a u Sarajevu. U povodu novootvorene izložbe u Parizu razgovarali smo s ovom umjetnicom.
Ovo nije prvi put da se predstavljate pariškoj publici. O kakvoj je izložbi ovoga puta riječ, odnosno što sve sadrži opus “U iščekivanju sunca”?
- Izložba sadrži četrdeset i osam slika, srednjeg i malog galerijskog formata. Ovaj cijeli opus ulja na platnu nastao je u Parizu, tijekom mog boravka 2012., a dio i u atelijeru rezidencije Cité Internationale des Arts u kojem sam boravila u veljači ove godine.
Na predstavljenoj izložbi mogu se vidjeti kompozicije unutarnjega, intimističkog svijeta nastale uranjanjem boje u boju, do onog njezina potpunog zgušnjavanja u kojima se sadržaj nikada ne odriče figure. Izduženost likova i njihovih silueta pod kišobranima, kao i izduženi oblici arhitekture vlastitoga grada ili krajolika, uvijek je prisutna i svojim rastom, kao i izvan sebe. Smještajem figura na ulicu, u dvorište, događa se jedan novi prostor koji je uvijek subjektivan i definiran vlastitim raspoloženjem.
Crta svojom lakoćom unosi karakterističnu poetičnost i brzim nanošenjem faseta lazurnih, kao i onih gušćih, dobiva se dojam rustičnosti formi u njihovim naslikanim okomicama i stremljenjima prema onostranom.
Kako biste vi opisali svoj opus, s vaše stvaralačke strane?
- Cjelokupni sadržaj slike nikada nije prepušten samoj autonomiji vrijednosti onih primarnih likovnih elemenata. Time vlastito slikarstvo ne pripada u potpunosti geometrijskoj apstrakciji, ali duhovnost njegovog izričaja može se pronaći upravo u obojenim fasetama koje, gledane kao izdvojeni detalj, mogu biti sagledane kao apstrahirana geometrija slike, u kojoj su boja i svjetlo okrenuti prema najčišćoj i najapstraktnijoj svjetlosti.
Među brojnim gostima na otvorenju izložbe bio je i veleposlanik BiH u Francuskoj Ivan Orlić koji je za vašu izložbu imao samo riječi hvale nazivajući vas “slikaricom sunca”.
- Da, kazao je kako je bio uvjeren da je riječ o akvarelima, tehnici koju inače voli, a onda je shvatio da je riječ o ulju na platnu, koje se doista doima kao akvarel, što je opet vrlo složen likovni izričaj. Na otvorenju je bio i Vlatko Marić koji je istaknuo vrlo važnu stvar, da umjetnost i mi umjetnici imamo uvijek nešto reći jer su djela refleks života, svijeta i stvari. Napomenula bih još kako izložba ostaje otvorena do 15. srpnja.
Ulje poput akvarela
Kazali smo već kako ovo nije vaša prva izložba u Parizu. Gdje ste do sada izlagali i o kakvim je opusima riječ?
- Moja prva samostalna izložba u Parizu održana je u veljači 2012. godine u galeriji “Mona Lisa” u kojoj sam ponovno samostalno izlagala i dvije godine poslije, 2014., s različitim ciklusima mojih krajolika, različitim situacijama doživljenih tijekom dana i godišnjih doba.
U kulturnom centru Maison d’ Eglise de la Defense Notre Dame de Pentocote izlagala sam u proljeće 2012., uz ciklus koji je bio predstavljen na toj izložbi prisutan je bio i moj “Put križa”, manji format ulja na platnu realiziran intimistički, jednostavnim širokim potezima kista.
Ove godine u veljači u rezidenciji Cité Internationale des Arts, u kojoj sam boravila mjesec dana, u formatu Open Studio imala sam priliku izložiti slike nastale tijekom tog boravka.