Stjepan Krasić, "Povijest prve javne knjižnice na hrvatskom tlu (1463.)". Knjižnica samostana sv. Dominika u Dubrovniku u okviru humanističkih gibanja u XV. i XVI. stoljeću, Zagreb, 2022. Nakladnik: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, stranica 465.
Evo još jedne iznimne, hvalevrijedne studije prof. dr. sc. Stjepana Krasića. Evo knjige koja nas obogaćuje, kazuje nama samima i svijetu da su Hrvati stoljećima neposredan i kreativan dio europske civilizacije i uljudbe. Od trideset i dvije knjige koje je prof. Krasić objavio, svaka je originalno znanstveno-istraživačko djelo. Na temelju arhivske građe, povijesnih dokumenata, artikulira utemeljene sudove, objektivne prosudbe, predočava znanstvenu spoznaju o bitnim pitanjima, događajima, pojavama iz hrvatske opće i kulturne povijesti. Mnogo toga iz vlastite povijesti naraštaji nisu znali ili su netočno, neistinito učili. Pojedine važne stvari iz hrvatske povijesti namjerno se prešućivalo, marginaliziralo ili ih se pak tendenciozno predavalo zaboravu.
Krasićeve knjige otkrivaju ono što se ne poznaje, što je potiskivano iz memorije, što nije istraživano i predočavano javnosti niti se spoznavalo školovanjem i studiranjem. Krasićeve su studije i najbolja zaštita od onih koji prisvajaju tuđe blago, hrvatsku materijalnu i duhovnu baštinu. Ne krivotvori se, naime, samo novu povijest nego se želi prisvojiti i pojedina minula razdoblja, kao i glasovite promicatelje i kreatore hrvatske kulture, znanosti, umjetnosti, pa čak i hrvatski jezik te hrvatske gradove, spomenike kulture i ostalo. Profesor Krasić svojim knjigama, znanstvenim istraživanjima dokazuje, iznosi na vidjelo, da su Hrvati sudjelovali u svim europskim kulturno-povijesnim razdobljima - humanizam, renesansa, barok, prosvjetiteljstvo. Školovali su se, studirali, ali i predavali, bili profesori na onodobnim prestižnim, srednjovjekovnim sveučilištima, zapravo stalno u dodiru s europskim kulturnim zbivanjima. Nisu bili tek promatrači, imitatori, nego iznimno djelatni, plodni stvaratelji u mnogim područjima kulture, znanosti, umjetnosti i ostavili neizbrisiv trag svoje kreativnosti i darovitosti.
Svojim knjigama, talentom, marljivošću, erudicijom, prof. Krasić predočava činjenice o hrvatskom jeziku, visokom školstvu, kao i mnoge druge bitne događaje iz povijesti. Bilo da piše o temama iz povijesti Zadra, Splita, Dubrovnika, dominikanskoga reda - sve su njegove studije od opće nacionalne važnosti, zajedničko dobro hrvatskoga naroda. Svojim knjigama - uspješnicama osnažuje hrvatski nacionalni i kulturni identitet.
I ova je Krasićeva studija kompleksna, široko i duboko razmatra temu, što pokazuju i naslovi sedamnaest poglavlja knjige koje dajemo na uvid:
I. poglavlje: Knjige i knjižnice u antici, osobito u staroj Grčkoj; II. Knjige i knjižnice u helenističko doba; III. Knjige i knjižnice u starom Rimu; IV. Knjige i knjižnice u ranom srednjem vijeku; V. Knjige i knjižnice u vrijeme karolinške renesanse; VI. Knjiga u otonskom razdoblju; VII. Knjiga u vrijeme prvih sveučilišta u XII. i XIII. stoljeću; VIII. Knjige i knjižnice u dominikanskome redu; IX. Knjige i knjižnice u hrvatskim krajevima u srednjem vijeku; X. Knjiga u vrijeme humanizma i renesanse - povratak unatrag da bi se išlo naprijed; XI. Ostvarenje sna talijanskih ljubitelja knjige - prva javna knjižnica; XII. Počeci humanizma i renesanse u hrvatskim krajevima; XIII. Počeci humanizma i renesanse u Dubrovniku; XIV. Humanistička gibanja u hrvatskih dominikanaca; XV. Knjige i knjižnice hrvatskih dominikanaca; XVI. Knjižnice samostana sv. Dominika u Dubrovniku - ostvarenje sna hrvatskih ljubitelja knjige; XVII. Izum tiska - trijumf knjige i knjižničarstva.
Knjigu tvore još i autorov Predgovor (4 str.) te Uvodne napomene (10. str.), Zaključak (16. str.). U knjizi je 655 fusnota. Sadrži i sedam zanimljivih priloga. Literatura - korištena i citirana - na čak trideset stranica. Kazalo osobnih imena zaprema osamnaest stranica, a Kazalo geografskih imena i pojmova pet stranica. Summary na engleskom jeziku obuhvaća osam stranica. Drugi dio knjige su Rukopisi, i to: 1. Srednjovjekovni na 70 stranica i 2. Novovjekovni rukopisi na 15 stranica. Treći dio knjige nosi naslov "Inkunabule", zaprema 52 stranice. Svako je poglavlje i zasebna rasprava, posebno tematsko područje, a zajedno tvore koherentno cjelovito djelo, uspješnu konzistentnu kompoziciju. Knjiga pruža obilje korisnih informacija, činjenica, imena, događaja, uspješnih i zanimljivih priča.
Na početku svakog poglavlja, predgovora, uvoda, zaključka, priloga napisana je prikladna sentencija. Prva glasi: "Sad idemo u knjižnicu, ali ne u onu koja ima mnogo knjiga, nego u onu koja ih ima izvrsnih" - Erazmo Roterdamski. Na završetku je: "Čovjek čita da bi postavljao pitanja" - Franz Kafka. I tako 22 gnome, mudre izreke. Iz knjige doznajemo da su dominikanci došli u Dubrovnik iz Bologne oko 1225./1228. i naselili se u Samostanu sv. Jakova u gradskoj četvrti Peline. Samostan sv. Dominika, osnovan oko 1225., od početka je bio važno vjersko, kulturno i umjetničko središte. Bio je, piše autor, i matični samostan iz kojega je tijekom vremena osnovano najmanje deset drugih samostana na širokom području južnog Jadrana i balkanskoga zaleđa, koje je uključivalo današnju Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i nekadašnju staru Srbiju. Dubrovnik je doživio vrhunac svojega teritorijalnog arhitektonskog i kulturno-umjetničkog procvata u XV. i XVI. stoljeću, neki to razdoblje zovu, kaže autor, njegovim "zlatnim vijekom".
Knjižnica je otvorena 1463. godine. Prof. Krasić piše da je bila impozantnih dimenzija za onodobni mali srednjovjekovni grad. Poslije crkve - veličine 41 x 14 m, knjižnica je zauzimala najveću površinu - 33,20 m x 8,80 m. U knjizi je dan gotovo detaljan opis knjižnice. Po popisu iz 1881. godine, vjerojatno je da je imala oko 15.000 svezaka. "Knjižnica samostana sv. Dominika u Dubrovniku, unatoč potresima, krađi i pljački svojih fondova posjeduje 99 naslova srednjovjekovnih rukopisa u 101 primjerku, 112 naslova novovjekovnih rukopisa u 126 primjeraka, 239 naslova inkunabula u 249 primjeraka te određen broj srednjovjekovnih fragmenata", zaključuje prof. Krasić. Za vrijeme francuskoga zaposjednuća samostana 1806. - 1814. otuđeno je od 6000 do 7000 knjiga, bez srednjovjekovnih rukopisa. Francuska okupacija Dubrovnika trajala je 8 godina. Vojnici su zaposjeli prostorije u samostanu i u knjižnici gdje je došlo do neviđene devastacije, podsjeća autor. Knjižnica je imala obilnu literaturu na raznim jezicima. Bila je javna - za Dubrovčane, ali i za strance koji su dolazili i boravili u Dubrovniku. Prof. Krasić smatra da je ovaj tip knjižnica jedno od najvažnijih dostignuća humanizma. Svojom pojavom i značajem najavljivalo je novi vijek u općoj povijesti.
O autoru prof. Stjepanu Krasiću:
Iako je prof. Krasić poznat diljem Europe i svijeta, kao i u Hrvatskoj i u BiH, nalazimo potrebnim izreći koju riječ o plodnom piscu, umniku, vrhunskom intelektualcu koji je punih trideset i pet godina bio profesor u Rimu, znanstveniku s dva doktorata, poliglotu. Nakon njegovih znanstvenih otkrića bilo je nužno pisati nove stranice povijesti, oblikovati nove sinteze, zaključke, drukčije misliti i prosuđivati vlastito nasljeđe, kulturnu baštinu. Poput arheologa iskopava i iznosi na svjetlo dana nove spoznaje, dokaze, činjenice.
Krasićevo je znanstveno djelo impresivno. Nije samo po broju naslova i stranica opus Herculeum nego, prije svega, po sadržaju, temama koje razmatra, po otkrićima. Tu je obilje dokumenata, originalnih vrela, opulencija činjenica, mnoštvo podataka, imena. To su snažna uporišta hrvatskoga kulturnoga identiteta. Brana su otimačima i prisvajačima hrvatske kulturne baštine. Ukupno stvaralaštvo istaknutog dominikanca, znanstvenika, povjesnika je i pouzdan, izdašan spremnik ideja, prosudbi, sinteza, elaboracija, usporedbi. Prijeko potreban inspirativan izvor, znanstvena snaga, riječju, sigurna potpora, pomoć.
Krasićeve knjige - znanstvene studije zaslužuju širu raspravu, znanstveni skup, okrugli stol, a ne samo ovakav ili sličan osvrt. Dominikanski red - Ordo fratrum praedicatorum - može se ponositi plodnim stvaralačkim radom i ukupnim djelovanjem svoga člana priznata i poznata diljem svijeta, kao što se njegovim imenom i stvaralaštvom diči i njegovo Brotnjo, hrvatski narod u cjelini. Krasićevo znanstveno stvaralaštvo ima trajan značaj i utjecaj na hrvatsku povijest, hrvatsku kulturu i identitet. Prof. Krasić zaista je istaknuto, ugledno ime hrvatske i europske znanosti i kulture.
Rodio se 6. listopada 1938. godine u Čitluku, gdje je završio osnovnu školu, a klasičnu gimnaziju u Bolu na Braču 1950. - 1957. Nakon dvogodišnje vojne obveze 1960. - 1962. studira filozofiju u Dubrovniku, a teologiju na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1962. - 1966. postigavši magisterij iz teologije. Studij teologije nastavio je na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskoga u Rimu, gdje je postigao doktorat povijesnom disertacijom. Na Paleografsko-diplomatičkoj školi u Vatikanu diplomirao je paleografiju, arhivistiku i diplomatiku. Studij povijesti pohađao na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, gdje je također doktorirao. U razdoblju od 1973. do 2008. godine predavao je povijest i metodologiju znanstvenog rada na glasovitom Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskoga. Obavljao je i službu glavnog ravnatelja knjižnice istog sveučilišta, obnašao dužnost glavnog urednika časopisa "Angelicum". Član je povijesnog instituta Dominikanskog reda u Rimu od 1990. do 2008. te član i predsjednik Hrvatskog povijesnog instituta u Rimu. Od 1997. dopisni je član HAZU-a u Zagrebu. Sudionik je mnogih domaćih i inozemnih skupova. Prof. Krasić znanstveni je suradnik talijanske Accademia Nacionale delle Scienze detta dei XL - Brera - Milano, kao i redoviti član International Academy of Engineering sa sjedištem u Moskvi.
Dobitnik je dvadeset nagrada raznih kulturnih, znanstvenih ustanova u zemlji i inozemstvu, među njima i četiri nagrade za životno djelo: Grada Zadra, Dubrovnika, Općine Čitluk i Dubrovačko-neretvanske županije. U obrazloženju za nagradu Dubrovnika za životno djelo kaže se: "Za izniman doprinos znanosti i kulturi akademik Stjepan Krasić, ugledni hrvatski dominikanac i dugogodišnji profesor na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskoga u Rimu, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, povjesničar europskoga ugleda, enciklopedist, ujedno i erudit svjetskog glasa, zadužio je Dubrovnik svojim predanim znanstvenim radom. U svojim znanstvenim raspravama obradio je gotovo sve bitne segmente dubrovačke prošlosti".
Prof. Krasić autor je 32 knjige i oko 300 znanstvenih rasprava objavljenih u raznim časopisima u zemlji i inozemstvu.
U ovoj prigodi podsjetit ćemo samo na tri-četiri njegova remek-djela s područja povijesti općeg školstva i povijesti hrvatskoga jezika: Generalno učilište dominikanskog reda u Zadru ili Universitas Jadertina 1396. - 1807., Zadar, 1996.; Nastanak i razvoj školstva od antike do srednjeg vijeka, Sveučilište u Zadru, 2012.; Pape i hrvatski književni jezik u XVII. stoljeću, Zagreb/Čitluk, 2004.; Počelo je u Rimu, katolička obnova i normiranje hrvatskog jezika u XVII. st., Dubrovnik, 2009. Objavio je podosta zapaženih radova s područja povijesti dominikanskog reda: Dominikanci u srednjovjekovnoj Bosni, 1966.; Dominikanci: povijest reda u hrvatskim krajevima, 1977.; Pet stoljeća dominikanske nazočnosti u Korčuli: 1498. - 1998.
Značajna su Krasićeva djela i iz opće povijesti. Toliko je napisao da se s pravom može pitati: kad sve napiše, istraži - jer sve je utemeljeno na arhivskim izvorima - uz druge svakodnevne obveze, odgovorne dužnosti, zaduženja. Za prof. Krasića, čini se, ne postoji podjela na stare i mlade, nego na one koji rade i one koji ne rade, koji stvaraju, na marljive, radišne i lijene. U društvu je s papama, državnicima, ministrima, diplomatima, znanstvenicima, umjetnicima. Ali nikad ne zaboravlja svoj rodni kraj, ljude. Istinski domoljub, humanist, filantrop. Poznata mu je misao koju su Rimljani stavljali nad ulaz svojih ljetnikovaca: "Quieti non otio" - za odmor, ali ne za besposlicu. I prof. Krasić pokazuje da se u odmoru može raditi i u radu odmarati. Predan i posvećen poslu, i danas stvara s osobitim entuzijazmom. Svi koji su imali prigodu slušati prof. Krasića upoznali su iznimnog oratora, predavača koji se satima može slušati. Jezik njegovih studija, knjiga, rasprava, iako znanstven i stručan, tečan je, razgovijetan, živ. Tekstovi su poetizirani, literarni, pa se sa zadovoljstvom čitaju, prelistavaju. I na kraju, o prof. Krasiću akademik HAZU-a Zagreb Davorin Rudolf, veleposlanik RH u Rimu sedam godina, ministar vanjskih poslova RH, prof. emeritus, počasni član HAZU-u u BiH, kaže: "Krasić je jedan od najumnijih, najizobraženijih, najviše angažiranih i rangiranih Hrvata na ljestvici znanstvenika koji su djelovali u Italiji. Sjajan domoljub, uman, iznimno marljiv i pouzdan. Konzultacije s prof. Krasićem bile su mi dragocjene".
Od srca želimo poštovanom profesoru Krasiću dobro zdravlje kako bi nas obogatio još ponekim otkrićem i knjigom uspješnicom jer "Prevelika je civilizacijska važnost knjige u povijesti čovječanstva. Knjiga je moćno sredstvo prijenosa znanja i informacija(…) njeguje i čuva kulturne vrijednosti", kaže prof. Krasić, stvaralačko-istraživački veleum.•