Ogranci Matice hrvatske s obiju strane rijeke Save, Orašje i Vinkovci, a njima su se pridružili i Vukovar i Županja, kao i Hrvatska matica iseljenika, organizirali su zajedničku poetsku večer sjećanja na glumca Ivu Gregureviću i pjesnika Ivana Kozarca, piše Večernji list BiH.
Jedna je večeri spojila dvojicu Iva, Kozarca i Gregurevića, lijevu i desnu obalu rijeke Save. Glazbeno-pjesničku večer ispunio je nastup hrvatskih pjesnika Bosanske i slavonske Posavine, a glazbeni ugođaj upotpunili su zvuci slavonskih tamburaša.
Bećarska večer
- U čast i spomen na ovu dvojicu velikana upriličili smo neprotokolarnu bećarsku večer posvećenu jednom pjesniku, Vinkovčaninu Ivanu Kozarcu, i našem Ivi Gregureviću. Poznato je da je Kozarac sa svojim Đukom Begovićem i pjesmama zapravo literarni bećar, a Gregurević je bio svojim životom bećar. Iako je Gregurević naš, iz Bosanske Posavine, on je jednako tako i Slavonac jer je živio u Vinovcima. Njima u spomen družili smo se uz njihove stihove i nezaboravne role - ističe prof. Vidan Janjić, jedan od utemeljitelja i sadašnji dopredsjednik Matice hrvatske - Ogranak Orašje.
Tijekom večeri govorio je i Iljo Benković, Ivin prijatelj i organizator festivala Dani hrvatskog filma "Ivo Gregurević".
- O Gregureviću kao glumačkom geniju i njegovu opusu moglo bi se govoriti satima, ali kroz usta struke, no ovoga puta ja ću samo reći - bio je izvanserijski glumac koji se rađa, a ne stvara i, po mojem sudu, bio je najveći među velikima, general hrvatske glume i glumišta, kako ga nazva Anja Šovagović-Despot. Na njegov životni put i poziv utjecalo je nekoliko Slavonaca, a među njima su Kozarac i Fabijan Šovagović. Ivo je jednostavno bio oduševljen izvedbom Šovina izvođenja Đuke Begovića, a Gregurević je nastavio tamo gdje je on stao. I prof. Himzo Nuhanović, koji je vodio amatersko kazalište u Vinkovcima, također je utjecao na Ivino životno usmjerenje prema glumi. Prepoznao je njegov talent i nagovorio ga na upis na akademiju. Što se tiče Đuke Begovića u Ivinu glumačkom razvoju, vjerujte - što je više Ivo stario i prikazivao predstavu, sve je više bio Đuka Begović - kazao je Benković.
Nepoznato o poznatima
Tijekom večeri doznajemo od Benkovića za jedan od javnosti nepoznatih Ivinih duhovitih ispada iza kamera.
- Oko božićnih blagdana mnogo se svijeta okupi u našem kraju, a seoske birtije tada ožive. Tada bi Ivo imao običaj obući dugi mantil, staviti šešir, zamaskirati se, tiho kradom ući u jednu od tih birtija, ili kako ih kod nas zovu "čitaonicama", sjesti u kut, naručiti pivo i šutjeti. U taj sat vremena svoje šutnje "zavrnuo" bi barem tri ture pića svim gostima, a onda bi isto tako tiho kao što je ušao - izišao, nakon čega bi se svi pitali tko je taj stranac. Za desetak dana u cijeloj Donjoj Mahali i Orašju govorkalo bi se kako je došao neki stranac koji je netragom nestao. Eto, takav je bio naš Ivo, jednostavan, običan, neupadljiv, a istodobno gromada od čovjeka - rekao je Benković i podsjetio na Ivinu osjetljivost kada je Posavina prolazila teška ratna i poplavna vremena.
- Nerijetko je govorio kako ima dvije domovine - Hrvatsku, gdje je stekao slavu i proveo radni vijek, i BiH, gdje je rođen - kazao je Benković.