Ovoga ljeta u knjižarama se pojavila monografija “Vijenac od trnja za Danila Kiša” iz pera Milivoja Pavlovića, sveučilišnog profesora i književnika iz Beograda. Prema kritici, riječ je o djelu koje na novi način nudi široki biografski zahvat i nastoji etape života Danila Kiša (1935. - 1989.) spojiti s koncepcijskom poetikom njegova stvaralaštva.
Presjek života
Knjiga ima oko 600 stranica i daje presjek Kišova života i njegov književni portret, a u povodu osamdesete godišnjice njegova rođenja i četvrt stoljeća od smrti jednog od najznačajnijih europskih pisaca. Knjiga sadrži i ogroman broj fotografija, prijepisa i faksimila pisama kao što je prepiska s Miroslavom Krležom kojega je idolizirao. Kad se odlučio pisati o svom djetinjstvu, jedina knjiga na svom jeziku koja mu je bila o tome korisna i dragocjena kao uzor i inspiracija bilo je Krležino “Djetinjstvo u Agramu”. Krleža je volio Kiša, smatrao ga je, kad se pojavio, vrlo talentiranim, najtalentiranijim, kao što je rekao Predragu Matvejeviću. Ali, kad mu je Kiš, u doba kad je bio meta napada, pisao i molio za savjet, Krleža mu je odgovorio dosta hladno, u smislu – pobrinite se sami. Neidealizirani, stvarni i sjajni Kiš piše o alkoholu, duhanu, ženama, glazbi, prevođenju, prijateljima i neprijateljima, ali ovdje se vidi i da je Kiš postao junak tuđih književnih djela. Sve poklonike ovoga pisca, a kojih nije mali broj na cijelom ovom prostoru, obradovat će kronologija života, popis osobne biblioteke.
I ova knjiga dokaz je da zanimanje za ovoga velikana pisane riječi i autora kultne “Grobnice za Borisa Davidoviča” ne jenjava ni četvrt stoljeća nakon smrti. Podsjetimo, prije Pavlovićeve knjige, o Kišu smo mogli čitati i u nagrađivanoj knjizi Marka Thompsona “Potvrda o rođenju – Priča o Danilu Kišu”. “Danilo Kiš bio je kozmopolit, kozmopolit u svakom pogledu, od tema do stila, a radikalno odvojen od tradicija baze u kojoj je živio. To je bilo nepodnošljivo za konzervativnu kremu Beograda. Mislim da su ga napali zato da mu daju lekciju, da ga se nauči pameti. To je bio svojevrstan oportunistički savez između nacionalista i komunista. Kiš je bio međunarodno poznat i priznat, fantastičan pisac, njihov vlastiti jezik pisao je bolje od njih, i to je sve skupa bilo doživljeno kao jedna velika uvreda.
Međunarodno priznat
I tada su odlučili opaliti mu pljusku. A Kiš je to odbio prihvatiti i odgovorio im je istom mjerom”, govorio je Thompson o Kišu.