Talentirani i svestrani mostarski umjetnik akademski kipar i grafičar Vladimir Mićković bljesnuo je poput zvijezde potkraj prošle godine. Osim što je sin velikog kipara Florijana Mićkovića, poznat je i kao odličan pjevač dalmatinskih i sefardskih pjesama, a okušao se i kao glumac u predstavi "Noć s Aleksom" Hrvatskog narodnog kazališta Mostar, piše Večernji list BiH. Uz još jednog našeg svestranog umjetnika Marija Knezovića, lidera Zostera i glumca, vrhunskom izvedbom (glasom, svirkom i glumom) dao je toj predstavi dimenziju više.
- Trebao sam otpjevati nekoliko pjesama, ali ta se priča proširila. Dobio sam i neke glumačke zadatke, ali već sam navikao biti na sceni - rekao je tom prilikom Vladimir.
"Noć s Aleksom"
Uz predstavu "Noć s Aleksom", Mićković je nekako istodobno u Klubu knjige "Ivo Andrić" postavio izložbu "Ples trgovaca slasticama, amajlijama i začinima". Radilo se o zanimljivoj izložbi koju je Mićković pomno pripremao proteklih četiri, pet godina. Inspiraciju je dobivao na proputovanjima po Mediteranu, pa čak i južnije, prema Maroku, Tanzaniji, zatim na Hvaru, Lošinju, u Italiji i Grčkoj. Uglavnom, inspiraciju je, poput njegova nadaleko poznatog sugrađanina književnika Predraga Matvejevića, crpio iz kulture i baštine Mediterana. Ipak, u njegovu životnom pozivu presudnu ulogu imao je njegov otac Florijan, što je Vladimir i sam priznao jednom prilikom: - Djetinjstvo sam provodio u očevu ateljeu pa nije ni čudo što sam i sam za profesiju odabrao kiparstvo, najprije upisavši Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, a kasnije i Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj sam i diplomirao 2002. godine. Moja prva sjećanja iz Mostara su ulica, prijatelji i tatin atelje. I onda prijatelji i ja u tatinu ateljeu. Mama je bila arhitektica, tata kipar, mlađi brat završio je likovnu akademiju, stariji brat također je završio likovnu akademiju.
Mićković glazbeno djeluje već deset godina, za svoj album "Riva degli Schiavoni" kaže da ga vidi kao svojevrsni nastavak Matvejevićeva "Brevijara", pogotovo jer je i Matvejević, kao i on, mnogo putovao Mediteranom te ga otkrivao mimo turističkih ruta. - Matvejević kroz "Mediteranski brevijar" traži ono drugačije, ono neispričano. Piše o ruzini, algicama, vrstama travčica koje ne rastu nigdje drugdje, nego baš tu, na tim nekim skalama. Mene je to isto zanimalo u glazbi - kazao je. Objašnjava kako nešto ima i u Mostaru, iz kojeg, osim Matvejevića, potječe i veliki pjevač sevdaha Himzo Polovina, koji je ostao upamćen po svojim istančanim interpretacijama sevdalinki. Kako se i on sam, jer Mostar leži u kotlini, okružen brdima, kao dječak iz znatiželje penjao po brdima vidjeti što se nalazi iza njih. No Mostar, govori, više nije onaj stari. - Mostar više nije isti, od rata naovamo, i mjesta koja nisu bila zahvaćena ratom su se promijenila. Stvari funkcioniraju, ali ne funkcioniraju onako kako treba, kako sam ja osjetio u djetinjstvu. I to me u nekim trenucima boli - mišljenja je Vladimir.
Glazba i slikanje
Govoreći o glazbenoj umjetnosti, kazao je kako za njega svaka izložba, skica, svaki rad ili platno i skulptura predstavljaju početak rada na albumu. - Ako na albumu imam deset pjesama, trudim se paralelno uz kompozicije i aranžman raditi po jedan likovni rad te usklađujem tonove, boje i frekvencije - istaknuo je.
Vladimir je rođen 1979. godine u Mostaru. Školu primijenjene umjetnosti i dizajna završio je u Zagrebu 1998. godine, gdje je diplomirao na kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Stanka Jančića.