Bilo je to znatno više od standardnog i uobičajenog predstavljanja knjige, Zvonimir Čilić razgalio je srca Ljubušaka i drugih posjetitelja koji su pozorno i s poštovanjem slušali crtice iz njegove iskrene i tople osobne ispovijedi o obiteljskim prilikama, koje je zgodno oblikovao i pretočio u poveznice između Bosne i rodnog Viteza te Hercegovine i Međugorja, rodnog mjesta njegova oca. No, nisu samo to poveznice o kojima je govorio, iznosio je i druge, društvene, političke, kulturne, ratne, sportske, a sve u duhu zajedništva, ljubavi, ali i odgovornosti prema svom hrvatskom narodu, njegovoj domovini i budućnosti.
Riječ je o predstavljanju njegove knjige “Ljudi vrijeme”, koje je upriličeno u Gradskoj vijećnici u organizaciji ljubuške podružnice HKD “Napredak”, u povodu obilježavanja Dana općine Ljubuški. O knjizi su govorili zastupnik u Skupštini SBŽ-a Ivan Sajević, književnik i publicist Željko Kocaj, književnik, novinar i teolog fra Miljenko Stojić i autor Čilić.
Ivan Sajević rekao je kako je Zvonimir Čilić zadužio Hrvate Viteza, središnje Bosne i u konačnici sve Hrvate svojim djelima i svojim višegodišnjim radom. Istaknuo je kako je Čilić često riskirao svoj život kako bi pisao i izvještavao o zločinima nad Hrvatima u središnjoj Bosni, za što je i sudski optuživan. Čilićeva knjiga je povijesni novinarski prilog nesretne povijesti Hrvata središnje Bosne, u kojoj nije sve tako crno, ima i lijepih stvari, intervjua, putopisa s puno turbulencija, povratničkih priča. Međutim ima i priča o ubojstvima Hrvata povratnika, politike koja luta, naglasio je Željko Kocaj.
U svom izlaganju fra Miljenko Stojić osvrnuo se na brojne vruće teme i silnice kojima se Čilić bavio u svojim novinarskim uracima objavljenim u knjizi.
“Čilić se ne priklanja ni jednoj strani, osim ako to nije ona spomenuta - domoljubna. Spreman je ući u koštac i sa svojima kad mu se učini da ne idu pravim putem i time nanose štetu svima nama”, rekao je, uz ostalo, Stojić.
Autor knjige iznio je podatak da je njegov otac, kao hrvatski vojnik i časnik, nestao u Drugom svjetskom ratu i ne zna mu se za grob. “Svi za mene kažu - novinar i publicist, a meni ništa manje nije značajno i drago da ljudi znaju da sam ja i dragovoljac Domovinskog rata”, rekao je Čilić dodavši da je bio i haaški svjedok.
S dosta osjećaja govorio je o svom boravku u Međugorju, gdje je kao dječak bio kod svoga strica Joze, s njim i Vinkom Čilićem, djedom tenisača Marina Čilića, provodio je sate i sate. “Od njih sam puno toga pokupio, i ono što su mi majka i baka iz dana u dan ulijevale, i sa svećenicima s kojima sam se družio kao dječak i poslije - ja sam formirao svoje postulate”, istaknuo je Čilić.