Stradun će ipak biti pod vlašću Republike Srpske, baš kao u snovima trebinjskog vozača Božidara Vučurevića, koji je, tukući topovima po Dubrovniku, govorio da će izgraditi ljepši i stariji grad. Ipak, srpski Stradun nije u Dubrovniku, nego će ti snovi biti ostvareni u svojevrsnom čudu koje nastaje na ušću Rzava u Drinu, u Višegradu, u gradu koji njegov idejni tvorac i vlasnik, slavni redatelj Emir Kusturica naziva Andrićgradom, po književniku i nobelovcu Ivi Andriću, ali bi prije bi se mogao zvati bosanskim Disneylandom, možda Balkanlandom...
Radovi su već odmakli, gradi se punom parom, radove financiraju porezni obveznici u Dodiklandu, pardon, u Republici Srpskoj i u Srbiji, a graditelj Kusturica nedavno je pošao u nabavu starog kamenja. Pa je, s dozvolom vlasti, navalio rušiti austrougarsku utvrdu Petrinja iznad Trebinja. Na to su poludjeli Trebinjci, postavili barikade na cesti i zaustavili rušenje kule, potpisali i peticiju, zatražili zaštitu... Nakon Bošnjaka i Hrvata, Kusturica se tako na kraju zamjerio i Srbima, nisu u obzir uzeli ni svjetsku slavu ni slavne prijatelje koje dovodi u prvi svoj poznati grad, u Drvengrad. – Ja sam bio uvjeren da u Hercegovini ima kamena napretek.
‘Svijet se divi’
Ali, ustanovljeno je da tamo fali kamena. Mnogi Hercegovci prema kamenim tvorevinama gaje intimne osjećaje... Čovjek bi pomislio da tamo mnogi doživljavaju kamen kao majka dijete – kaže podrugljivo redatelj. Da bi sve bilo potpuno apsurdno, gradnju Andrićgrada Kusturica je najavio kao – najveći multietnički projekt na Balkanu! ‘Niče Andrićgrad i miri narode’ najavljeno je u beogradskim Večernjim novostima.
– Više nitko ne može spriječiti našu namjeru da ovdje stvorimo zalog trajnog mira među narodima. Dobili smo podršku UNESCO-a, odobravanje cijelog svijeta, još nam samo iz Sarajeva stižu otrovne strelice i podmetanja falsifikata iz novije prošlosti. Uzalud, oni koji nam upućuju otrovne strelice ovaj put su propali – rekao je Kusturica za te novine. Kako bi to Andrićgrad trebao pomiriti narode? Tako što se na Stradunu, glavnoj ulici, gradi bizantska kula s jedne strane, a s druge turski saraj, tu se, kaže Kusturica, susreću bizantska i otomanska civilizacija. U stvarnom životu, istovremeno postojanje ovih dviju kultura bilo je nemoguće jer su suprotstavljene vojske brisale tuđe, da ništa ne ostane. A mi gradimo miroljubivi grad – kaže Kusturica koji se, eto, važnosti mira sjetio s dvadesetak godina zakašnjenja.
– Kad oživi, Andrićgrad će biti nadaleko poznato odredište za stotine tisuća ljudi iz svih krajeva svijeta. Dio razloga za to je ostvarena koperfildska ideja: uraditi nemoguće. Podižemo tisuće kvadrata mjesečno, ali to nije novogradnja, već rekonstrukcija zdanja otprije tri stoljeća i starijih – kaže Kusturica, koji eto zaista ostvaruje Vučurevićevu ideju i gradi novi-stari grad. Tu će biti i kazalište, sa stalnim repertoarom o pomirenju kultura i naroda, kaže. Bit će u Andrićgradu i austrougarskih zgrada, iako mu se ta nekadašnja država zamjerila, zbog utvrde iznad Trebinja s koje je htio odvući kamenje. – Ništa Austrija nije izgradila što bi zavrijedilo zaštitu. Ništa kao most na Drini, koji je zaštitio UNESCO – kaže režiser.
Kako bilo, pogled na most na Drini, na ćupriju Mehmed-paše Sokolovića, sad će dopunjavati Kusturičin grad, udaljen od mosta samo nekoliko stotina metara, na koji u Sarajevu gledaju ne samo kao na falsifikat nego kao na – dovršenje genocida nad Bošnjacima. Turska državna novinska agencija Anadolija, koja je nedavno otvorila balkanski odjel, objavila je tekst s takvim naslovom.
Islam, ateizam, pravoslavlje
Valja znati da je u Višegradu ubijeno blizu dvije tisuće bošnjačkih civila, među njima 119 djece, te da strah nevelikog broja povratnika Bošnjaka izaziva to što se upravo tu razmahao četnički pokret, jer je pokraj Višegrada uhićen Draža Mihailović. Ta se godišnjica redovito obilježava, uz četničke simbole i pjesme poziva se na život u jednoj srpskoj državi. A i s tim planovima spetljao se Sarajlija Emir Kusturica, koji je u svojoj obitelji nakon 250 godina pripadanja islamu, pa onda ateističkoj partiji, otkrio srpske korijene, svrstao se uz Miloševića, za kojeg je rekao da mu je jedina greška što nije imao dvije nuklearne bombe, dodao si krsno ime Nemanja i proizvodi sok od višnje ‘Draža Mihailović Čiča’. Odnedavno je malo skeptičan i prema Miloševiću, jer je, kaže, bio nesposoban kao svi političar. Ipak, kad mu je HRT-ov novinar Aleksandar Stanković u prekinutom intervjuu rekao da je Milošević Hitler, naljutio se.
Nasilje nad Višegradom
– Kako to može tvrditi za jednog malog bankara iz Beograda? – komentirao je redatelj. Iz njegovog poziva zapravo i proizlaze ideje gradnje umjetnih gradova, kao kulisa za film nastao je i Drvengrad, selo u Srbiji u koje na filmski festival koji je svojom ležernom atmosferom osvojio filmski svijet dolaze zvijezde kao što su Johnny Depp ili Wim Wenders. Bilo bi možda ipak bolje da Kusta iz filmskog svijeta nije toliko iskoračio, vezujući se s vlastodršcima u Srbiji koji god oni bili, ali i s državnim blagajnama u Beogradu i Banjoj Luci. Tamo se uopće ne raspravlja je li baš gradu iz mašte, zabavištu, mjesto uz znamenitu drinsku ćupriju, no o tome govore u Sarajevu. Riječ je o višestrukom nasilju, kaže akademik Muhamed Filipović za agenciju Anadolija.
– To je nasilje nad Višegradom i njegovom poviješću, riječ je o vandalizmu. Drugo, frapantno je to da Kusturica sve ovo radi iz neke osvete nad vlastitom i nad prošlošću bošnjačkog naroda kojem je nekada pripadao. On i njegovi preci. Jer, ako ste vi na silu instalirali nešto što nikada nije postojalo u jednoj sredini, u duhovnom, kulturnom i historijskom kontekstu, a s druge strane rušite neke spomenike kulture da biste izgradili nešto drugo, onda provodite akt vandalizma – rekao je Filipović.
Preuzeto sa www.vecernji.hr