Vinko Gvozdanović, legendarni splitski optičar koji je u devedesetima imao osam radionica i zapošljavao 40 ljudi, a potom ostao bez svega, vraća se u branšu. Ovoga tjedna u središtu Splita otvara radnju drukčiju od drugih, kombinaciju optike i umjetničke galerije.
– Prostor je uređen, sve je spremno za otvaranje – dočekuje nas Gvozdanović u decentno uređenom prostoru prekoputa pošte.
– Poslovni sam prostor dobio na povjerenje, gazda će me sačekati mjesec-dva, a dio nove robe, okvira, stakala, dobio sam od kolega optičara. Zahvaljujem svojim nekad ljubomornim kolegama. Javila se cehovska solidarnost. Dio robe stare su zalihe vrhunskih naočala koje sam sačuvao. Dobar Mercedes uvijek je dobar Mercedes, tako je i s okvirima – oduševljeno nam Vinko pokazuje robu koju je godinama čuvao. Pitamo kada će početi s radom.
– Nekad velikom Gvozdanoviću sada je problem 450 kuna za obrtnicu. Ali i to je plaćeno i planiram svečano otvaranje u subotu – otkriva Gvozdanović, koji je svom obrtu promijenio naziv.
Spoj optike i umjetnosti
– Optika Gvozdanović je propala i sada radim pod imenom “Marija – kuća optike” – kaže Gvozdanović.
Odabir imena ne iznenađuje zna li se da osebujni optičar nije izgubio samo lanac optičarskih radnji, ostao je i bez kuće i obitelji. Preselio se u Zadar. Uslijedile su godine beskućništva i okretanje duhovnom pa danas za “novoga sebe” najviše zahvaljuje Međugorju, gdje je otkrio Majku Božju.
– Živio sam kao beskućnik, od umjetnosti, po providnosti Božjoj. Zato želim svoj životni poziv, kojim se bavio moj otac, a bavi se i moj sin, spojiti s umjetnošću. Slike koje vidite djelo su moga prijatelja iz Osijeka Žarka Lupujeva. I nas je spojila neka viša sila, donio je sliku koju sam ja sanjao – kod Vinka Gvozdanovića više ništa nije iznenađenje.
Prihod od prodaje slika ići će na tri dijela: trećina umjetniku, trećina Gvozdanoviću, a trećina humanitarnoj udruzi “Svjetlo” koja se skrbi o djeci s posebnim potrebama.
“Marija – kuća optike” nudit će naočale i okvire, sitni servis i popravke, umjetničke slike te unikatne suvenire, ručno izrađene od drva, kamena i školjki, u kombinaciji s, primjerice, ručicom sa starih naočala. Vinko je u pregovorima i za otvaranje ordinacije, ali za širenje posla trebat će i više od dobre volje.
Srljao u poslovni krah
Nekadašnji vlasnik lanca optika u Splitu, Imotskom, Hvaru i Braču čije je članske iskaznice imalo 25.000 kupaca otvoreno govori o poslovnom krahu.
– Slom je počeo u trenutku kad sam se počeo širiti, a temelji nisu bili ispravni. Rat je bio, imao sam već problema, a umjesto da ostanem na onome što sam mogao nadzirati, ja sam srljao dalje. Nisam tada shvaćao kako je ovo fina struka koja se, nažalost, pretvorila u trgovinu. Ja joj želim vratiti dušu i uvjeren sam da će ova kombinacija optike i galerije biti pun pogodak. Pozivam sve one koji su imali člansku iskaznicu Optike Gvozdanović da je dođu obnoviti – kaže Gvozdanović, koji nove članske iskaznice planira naplaćivati kunu.
Siguran je da mu to bivše mušterije neće zamjeriti. Davao im je naočale i na povjerenje i u trenutku sloma bili su mu dužni oko 40.000 tadašnjih njemačkih maraka.
– Svi su kupci bili u kompjutoru, ja nikada nijednog nisam nazvao i tražio novac. Sada ih molim, one koji imaju, neka dođu i vrate dug. Nadam se i završetku sudskih sporova, nakon kojih će oni koji su se od mene nezakonito naplaćivali morati vratiti ukradeno – kaže Gvozdanović.
Još nije završen sudski postupak kojim želi dokazati kako je nezakonito ostao bez kuće na Braču.
– Zapelo je na reviziji osiguravajućeg društva koje je sve napravilo nezakonito i došlo do moje imovine. Nisu imali odobrenje za davanje kredita, bavili su se lihvarenjem i uništili su me. Oni su danas ugledno društvo, ali mi ne možemo u Europu dok takve stvari ne riješimo. Doći će vrijeme istine i pravde! – optimističan je Gvozdanović.
Unatoč tome što u Splitu ponovno pokreće posao, i dalje je vezan za Zadar, gdje je započeo svoj humanitarni rad. Najveći uspjeh i medijsku slavu postigao je kada je zadarske beskućnike organizirao u amatersko kazalište te su imali vrlo zapaženu predstavu “Tito, Nato, mito i korupcija”.
– Nastavlja se projekt s kazalištem, kao i rad s djecom i odraslima s posebnim potrebama. Ovaj kreativni dio puno mi znači. Ne želim da me novac ponovno šporka! – poručuje Gvozdanović.
Za sada nije u toj opasnosti. I dalje je bez novca, na rubu beskućništva. Živi u unajmljenoj sobici, nema za sljedeću stanarinu, ali nada se najboljem, povratku u krug svoje obitelji.
– Uskoro ću postati dida! – zadovoljno nam otkriva, a novi život, nada se, dat će im snagu za novi početak.
Preuzeto sa www.vecernji.hr