Romeo Nikolić, renomirani glazbenik i kantautor iz Mostara, ove godine obilježava 50 godina plodonosnog rada na glazbenoj sceni. Ovaj jedinstveni događaj predstavlja vrhunac njegova bogatog stvaralačkog opusa, koji je ostavio neizbrisiv trag u srcima ljubitelja glazbe. Govori o svojim počecima, iskušenjima i što ga motivira nastaviti dalje, govorio je za Večernji list BiH.
Večernji list: Jeste li uopće mislili da ćete cijeli život pjevati?
- Pa, nisam, nisam! Počeo sam iz ljubavi prema glazbi. Vjerojatno kao i svi glazbenici. Pa sam krenuo malo s igrankama i onda smo svirali rock. Naplaćivale su se karte, ljepota, mladost. Tako da sam iz ljubavi prema glazbi krenuo i nisam razmišljao da ću danas navršiti 50 godina "stajanja na pozornici". Malo mi nemoguće sve to djeluje, ali je tako.
Večernji list: Što nam sada slijedi? Organizirate veliki koncert tim povodom?!
- Koncert će biti 4. prosinca u Kosači u 20 sati. Humanitarnog je karaktera, a namijenjen je za Udrugu "Novi pogled". To je udruga koja okuplja žene oboljele od raka dojke. One su, volim tako reći, moje kolegice jer sam i ja preživio dva raka. Ulaz će biti slobodan i molim ovim putem sve da na neki način doniraju sredstva, potpomognu te žene oboljele od raka dojke, odnosno bit će tu mojih CD-ova koje ću dati u dobrotvorne svrhe.
Večernji list: Doista humano. Malo ljudi zna da je Romeo pravnik koji nikad nije radio u struci i umalo postao nogometaš, zar ne?!
- Da, umalo sam postao nogometaš, a kao pravnik nikad, stvarno, ni sekunde, nisam radio iako sam radio svašta. Prevagnula je ipak glazba! - Pa, to je jednostavno ljubav. Neki dan pitao me jedan kolega, a on je prestao davno: - Kako možeš? Što ja znam! Nikad nisam razmišljao o tome kako ja to mogu. Jednostavno idem. Volim to što radim. Glazba me liječi. Da nije bilo glazbe, teško bih sve podnio. U bolnici kad sam bio, čak sam ljudima u bolnici pjevao, sam sebe liječio. Volim uzeti gitaru, sam sebi pjevati. Iskreno, ne volim pjevati za druge. Najbolji mi je taj neki trenutak kad imaš svoj mir. I onda sebi malo pjevaš, malo vježbaš gitaru, malo vježbaš neke vokale. Znači, imaš neke svoje trenutke. Jer glazba je, to je dokazano, ljekovita. Ona baš zna liječiti. Konkretno mene.
Večernji list: Pobijedili ste na natjecanju "Nikad nije kasno". Je li vam to bio, ne bih rekao vrhunac karijere, ali je li to bilo svojevrsno priznanje za sve što radite?
- Pa jest. Eto, ispalo je tako. Iskreno, nisam mislio ići na to natjecanje. Vlado Leskovar iz Ljubljane došao je ovdje, slušao me te sam na njegov nagovor otišao na natjecanje "Nikad nije kasno". Nekako sam smatrao da je to za neke starije ljude (smijeh). Nisam sebe smatrao starijim, ali, eto, otišao sam i tada sam baš više puta rekao da mi je samo proći prvi krug da me ne bi dočekali u Mostaru s time - gdje si bio, da me ne bi "hakali". Hvala Bogu, prolazio sam krug za krugom. Eto, pobijedio sam. Da sam nešto sad iziskivao, tu pobjedu nisam. Jednostavno, išao sam tamo, uživao sam te, što mi je najvažnije, družio se s ljudima. Pobijedio sam. Ipak je to bila još jedna potvrda nekog rada na razini ove naše regije.
Večernji list: Doista velika potvrda, ali ovaj pedeseti jubilej nije oproštaj?!
- Ma kakvi. Kakav oproštaj, i dalje nastavljam s pjevanjem dokle me budu ljudi zvali, dok to budu tražili, ja sam tu za njih. Jer neću sad izaći na pozornicu da mi zvižde. Ljudi me prihvaćaju i vole me, koliko sam vidio, pjevaju sa mnom, plešu. Tako da ovim putem pozivam ljude da dođu u što većem broju, a nadam se da će Kosača biti puna.
Večernji list: Koliko je danas zapravo teško biti glazbenik? Postalo je "skupa igračka" biti glazbenik, i to uspješan glazbenik!
- Kako nije, pa sve je skupo danas. Evo, nedavno sam izdao CD koji me jako puno koštao. Ako nemate svoju pjesmu, morate je kupiti. Pjesma nije ispod pet tisuća maraka/eura. Zatim jedan spot nije ispod pet tisuća maraka, ovisno o tome u kojem smo dijelu. Ispod tih cijena toga nema. To je dobro "skup sport". Da ne govorim o ulaganju u instrumente, kupnji odjeće. Ja konkretno kući imam dosta odijela, košulja, hlača, cipela. Znači, sve to čovjek mora imati. A da ne govorim o zdravlju, da si zdrav, po mogućnosti da si u kondiciji. Konkretno, ja uvijek treniram, vježbam. Zatim nastojim održavati tehniku disanja. Sve su to neke stvari na koje morate paziti. Jednostavno živite, nazovimo to tako, spartanskim životom ako mislite uspjeti. Jer doista dosta mojih kolega voli popiti, zapaliti cigaretu, sve to ima svoje. Ali sve to nije dobro jer utječe na zdravlje.
Večernji list: Uza sva ta iskušenja i izazove, osobito ovdje u Mostaru, rađaju se neke nove zvijezde. Jedna od njih je i Adi Šoše. Čini mi se da je osvojio srca?!
- Odlično pjeva momak, koliko sam vidio, skroman je, ljepuškast. Ima sve predispozicije da uspije. Zapravo, on je već uspio. Samo neka nastavi dalje raditi, neka mu Bog da potporu da nastavi raditi. Mora imati jedan tim, krug ljudi koji će ga držati. I ja imam jedan svoj mali, kako ga ja zovem, štab. Bez toga ne ide. Plus, ako te obitelj ne podržava, onda briši sve. Čitav život imam potporu svoje supruge, svoje kćeri, zeta. Bez toga ne ide. Ovom bih prigodom želio zahvaliti i svima koji su poduprli ovaj koncert. Eronet je glavni sponzor, zatim Gradska uprava Mostara, Hercegovačko-neretvanska županija, Mirnovec, Brita, potom Konoba Goranci, Oil AC, Karting. Donatori su Hotel Mostar i Hotel Bristol, caffe Garden.