Lijanovići plaćaju glasove s prošlih izbora majicama

- Dobar dan, došao sam po naplatu svoga glasa.

- To vam je na katu, u Benettonu, uputila nas je prodavačica iz butika u prizemlju Robne kuće u Širokom Brijegu. Penjući se na kat, nismo se osjećali nimalo ugodno. Točno smo mogli pretpostaviti kako se osjećaju oni koji su glasovali za Narodnu stranku Radom za boljitak. Nitko od dragosti nije prodao svoj glas za 100 KM. Ljudi bi sigurno voljeli glasovati prema svojim uvjerenjima i idealima. Ali nisu.

Svi političari su isti

- Ma svi su oni isti, a ovi barem plaćaju, govorili su ljudi prije dvije godine kada su glasovali za stranku braće Lijanovića zbog 100 KM. Ovih dana došli su na naplatu. Predizborno vrijeme je vrijeme u kojem se često svode stari dugovi. Vode se prljave kampanje. Ruše se vlade. Narodna stranka Radom za boljitak sravnava račune sa svojim glasačima. U Benettonu se isplaćuju naknade onima koji su glasovali za NSRzB. Majice s logom ‘United colors of Benetton’, daju se onima koji su podržali plavu revoluciju.

Tako ispada da je plava revolucija, od svih boja. Kontroverzni talijanski poduzetnik Luciano Benetton zasigurno bi se iznenadio kada bi znao da svojim proizvodima pomaže u osvajanju političkih glasova jedne stranke u BiH.

- Ma ne pada mi na pamet ići gore, niti glasovati za njih. Traperice koštaju 400 KM, na sniženju su 200 KM, a bon je u vrijednosti 100 KM, objasnio je jedan Širokobriježanin koji nije bio u Benettonu. Mnogi su, ipak bili. Pokušali smo i mi.

Nakon malo razgledavanja obratili smo se prodavačici za pultom.

- Dobar dan, ovdje smo zbog glasovanja na prošlim izborima. Jesmo li na pravom mjestu?

- Dajte mi, molim Vas, osobnu.

- Izvolite, pružili smo svoju iskaznicu, a prodavačica je pogledala lijevo-desno, gore-dolje kao da će napraviti nešto ilegalno. Ispod pulta je izvukla velik popis s imenima i provjerila.

Danas nije vaš dan

- Nema Vas na popisu, zaključila je s nelagodom na licu.

- Kako nema, sigurno je neka pogreška?

- Nema, ljubazno je provjerila još jednom dok se stvarao red ljudi s osobnom iskaznicom u ruci, kao na graničnom prijelazu.

- Danas nije Vaš dan, dodatno mi je objasnila.

- To sam shvatio čim sam ustao iz kreveta, pokušao sam biti duhovit dok je fotoreporter Zoran Grizelj sve to snimao, a njega su snimale nadzorne kamere.

- Tko Vas je prijavio za glasovanje, taj zna koji dan trebate doći. Pitajte njega, pojasnila nam je i vratila osobnu iskaznicu. Kada je s nama završila, na licu joj se osjetilo olakšanje.

- A koliko je ljudi dnevno upisano?, nije nam novinarska znatiželja dala mira.

- Više od stotinu, objasnila nam je druga prodavačica, a ljudi ‘‘čiji je dan jučer bio’’ već su nestrpljivo lupkali svojom osobnom iskaznicom među prstima.

- A što ako nisam došao kada je bio, kako kažete, ‘moj dan’. Jesam li onda izgubio pravo za bon. Jesam li bezveze glasovao.

- U tom slučaju obratite se u stranku, ili onome tko vas je upisao na popis za glasovanje, objasnila nam je prodavačica, koja je očito navikla i na nervozu onih koji su svojim glasom podržali plavu revoluciju, a zato nisu bili ‘adekvatno nagrađeni’.

Da ne bi bilo zabune, na prošlim izborima nismo glasovali ni za koga, pa ni za NSRzB. Na dan izborima radili smo izvješća s birališta, i do dugo u noć čekali rezultate, koje smo u novinama i objavili dan kasnije, tako da majicu Benettona niti smo dobili, niti očekivali.