Kada je u srpnju 1983. sestra Elvira odlučila otvoriti prvi rehabilitacijski centar u kojem će ponovni smisao za život pronaći ovisnici o najtežim narkoticima, nije ni slutila da će skoro 30-ak godina kasnije njezine objekte pod nazivom Cenacolo cummuniti posjećivati ovisnici o sasvim drugim vrstama “narkotika”, koji se u organizam ne mogu unijeti oralnim, a ni intervenoznim putem.
Ovisnici o igrama na sreću
Umjesto heroinskih, kokainskih ovisnika, stanari zajednice Cenacolo posljednje dvije-tri godine su sve više psihički ovisnici o igrama na sreću, kladioničarski fantazisti, koje je san o brzoj i izdašnoj zaradi odveo u potpuni životni debakl, iza kojeg su ostali samo golemi novčani dugovi, razorene obitelji i prijateljstva. Pogled na velike televizijske ekrane s kojih blješte najnovija izvješća sa sportskih borilišta, danas žele zamijeniti teškim fizičkim radom tupo zureći u kamene gromade od kojih moraju oblikovati kameni pravokutnik koji će potom uredno uzidati u višemetarske kamene zidove kojima je opasan njihov rehabilitacijski dom. Umjesto olovke i zurenja u šarena polja s dnevnim ponudama, danas drže dlijeta, čekić ili lopatu. “Sve više je takvih, a manje narkomana”, uvjerava nas Mario Topčić, nekadašnji višegodišnji ovisnik o herionu iz Splita, koji je, kako kaže, sigurnu smrt u nekom od splitskih četvrti izbjegao zahvaljujući zajednici Cenacolo u Međugorju gdje ga je, nakon uvjeravanja, uspio smjestiti zet. Dok sjedimo u decentnom kamenom okruženju zajednice Cenacolu u Međugorju, koja je sagrađena rukama bivših ovisnika o teškim drogama, Mario nas uvjerava da sve veći broj ljudi koji su ogrezli u kladioničarske strasti ulazi u njihovu zajednicu u potrazi za duševnim mirom. “To je i nas iznenadilo, ali eto, sve više ljudi koji su ovisnici o igrama na sreću - naši su novi stanovnici. U posljednje dvije-tri godine takvi ovisnici traže pomoć da povrate smisao za život”, potvrđuje Marijev talijanski kolega Claudio, koji je, nakon heroinske ovisnosti, iz rodnog Milana došao na oporavak u Međugorje. S obzirom na to da zajednica Cenacolo svaku ovisnost naziva pravim imenom, i da ne prave razlike između osoba koje su iglom u venama padale u nesvijest od osoba koje se vođene mišlju o brzoj zaradi višednevnim uplatama na sportskim kladionacima uništile i sebe i svoje obitelji, svi su dobrodošli.
Čekaju dobar program
Jedini problem je što zajednica trenutačno nema kvalitetnog rehabilitacijskog programa koji bi mogao pomoći svim ovisnicima o igrama na sreću. Ljudi koji traže pomoć zbog ovisnosti o kocki, sportskom klađenju kreću se u rasponu od 18 do 40 i više godina, a dolaze iz svih država regije - BiH, Hrvatske, Slovenije... Za razliku od ovisnika o narkoticima, ovisnici o igrama na sreću imaju veće rezerve po pitanju iznošenja svojih razloga zbog kojih traže pomoć u zajednici. Liječeni narkomani gotovo bez ustezanja govore o pravim životnim dramama kroz koje su prolazili. “Kladioničari”, kockari ili ovisnici o video ili internetskim igricama rezerviraniji su, pogotovo kad su u pitanju mediji. Za vrijeme našeg posjeta zajednici Cenacolo nismo dobili nekog sugovornika koji bi nam ispričao kako su ga rezultatski koeficijenti ili kockarski ruleti doveli na životnu marginu. I ostale zajednice Cenacolo, koje imaju svoja sjedišta po svijetu, bilježe u posljednje vrijeme sve više zahtjeva za rehabilitaciju upravo iz ove specifične skupine ovisnika. Razlog zbog kojih se ovakva vrsta ovisnika sve više javlja u zajednicu, treba tražiti u činjenici da nema kvalitetnih ustanova koje bi ovakvu vrstu ovisnosti liječile. Temeljeni kredo zajednice Cenocolo “Radi i moli” u 30 godina očito je polučio uspjeh. Zajedništvo, red, rad i disciplina, uz svakodnevnu molitvu, pokazao se kao dobar recept.