Zlatko Kranjčar u stuttgartskoj "noći strave" zapravo je sam sebi potpisao otkaz na mjestu izbornika.
I onda se Dinamovu izvršnom dopredsjedniku upalila lampica. Izabrao je Slavena Bilića, izbornika mlade reprezentacije u čijem su inkubatoru "plavi pilići" Dudu i Modrić i te kako rasli, da preuzme A-vrstu.
Mediji su još jednom progutali mamac. Ali teško je bilo odoljeti Slavenu, koji do tada nije imao mrlje u biografiji. Mladi pravnik i trener s naušnicom i gitarom izgledao je simpatično.
Četiri godine taj je brak iz interesa doživljavao uglavnom uspone i vrhunce. Mamić je Biliću podario Dudua i Luku, s kojima smo stigli do 3. mjesta na Fifinoj ljestvici, posve se približili svjetskim velesilama, a u međuvremenu su Mamić i Bilić imali "deal".
I pozivani su neki igrači na kojima su obojica vidjeli priliku za poslovni uspjeh, rezultatski i ekonomski. Dinamov gazda lani u listopadu, dok je ljubav još cvala, spasio je Bilića jer sve misije još nisu bile ispunjene.
I kada je sluga ponizni odlučio da više ne komunicira s Dinamovim gazdom, zapravo si je počeo pisati otpusno pismo. Na brojne pozive nije odgovarao, već mjesecima nema komunikacije, a Mamić ne voli kad mu se odbija poslušnost.
Da je podnesen zahtjev za razvod svi su shvatili nakon remija s Grčkom. Naime, Mamić je napadao Bilića u svečanoj loži, a Vlatko Marković, koji Bilića zapravo nikada nije volio, ali ga je trpio iz vlastitog interesa (Mamić i Bilić lani su mu spašavali glavu) samo je kimao glavom:"Tako je, Zdravko".
Sve su karte bačene na stol nakon Sammirove briljantne utakmice protiv Villarreala. Mamić je u svom prepoznatljivom stilu, najgrubljim, pa i opasnim izjavama "Bilić je rasist" zapravo utopio svog suputnika. Tko s vragom tikve sadi...
Preuzeto sa www.vecernji.hr