Ta nedjeljna noć u Poljskoj imala je neku čudnu moć!
U toj noći predvođeni čudesnim Mandžukićem i Modrićem, svi ostali naši heroji otvorili su Euro kako smo samo mogli sanjati. Način na koji je Hrvatska slomila Irsku podići će samopouzdanje naše momčadi do neslućenih visina. Baš kao što sam pisao u svojoj posljednjoj kolumni, dan uoči utakmice s Irskom, u kojoj sam nedvosmisleno napisao da smo bolji i da ćemo pobijediti Irce, sad tvrdim - pobijedit ćemo u četvrtak i Italiju!
To nema veze s euforijom koja nas nosi nakon sjajne predstave na otvaranju. Zbog čega sam uvjeren u trijumf nad azzurrima? Zato jer jako dobro poznajem psihologiju igrača. Čim su se tako glatko na otvaranju riješili grča i nadmoćno nadigrali Irce, samopouzdanje će im narasti do neba.
Takvo samopouzdanje, u kombinaciji s neospornim talentom hrvatskih igrača, otvara neslućene visine. Uvijek tvrdim da je hrvatskim nogometašima samo nebo granica. Kad oni vjeruju u svoje sposobnosti, a rijetko tko na svijetu ima takve kakvima se mogu podičiti hrvatski igrači, onda im nitko ne može parirati.
Mario Mandžukić odigrao je najbolju utakmicu u životu, bolju nego u Amsterdamu kada je Dinamo pobijedio Ajax. Kad je motiviran i kad hoće, potpisujem i to, Mandžo je najbolji napadač na svijetu.
Modrić je bio puno bolji nego u posljednjim utakmicama i sad više nema dvojbi - Luka je svima pokazao zašto će uskoro igrati u najboljem klubu na svijetu! Neću reći kojem, za mene je samo jedan klub najbolji na svijetu!
Priznajem da je i mene nakratko uhvatio strah kad su Irci izjednačili u 19. minuti. Pa nisu Irci slučajno bili neporaženi u 14 utakmica, pogotke su od svih primali na kapaljku. A mi smo im zabili tri! Kolika je snaga u Ircima, najbolje se vidjelo kad je na kraju vjerna armija irskih navijača, njih dvadeset tisuća na kraju pjevalo u jedan glas i pjesmom pozdravljalo svoje igrače. Naravno, i vatrenima su kao i uvijek posebnu snagu dali hrvatski navijači, tribine u kockastom.
U trenucima slavlja dopustite mi i neke kritičke opaske. Prije toga moram zahvaliti medijima i svim dobronamjernim kritičarima koji su prislili izbornika Bilića da u početni sastav uvrsti Ognjena Vukojevića i da kapetana Srnu postavi na poziciju na kojoj daje najbolje - na beku. To se pokazalo od presudne važnosti za pad Iraca, a tvrdim - kad bismo promijenili još dvije pozicije, Hrvatska bi bila prvak Europe!
Ne, neću navesti koja su to dva rješenja koja bi igru Hrvatske podigla na još višu razinu, kako ne bi ispalo da Mamić opet nameće rješenja. Ali razmislite, s dvije rošade u postavi, koje mogu biti već za sljedeću utakmicu s Talijanima, vidjeli bismo još moćniju i opasniju Hrvatsku. Stručni stožer ima dovoljno vremena do četvrtka za poboljšanja.
U dobru se ne uzvisi, u zlu se ne ponizi... U takvom ozračju, svjesni da možemo biti još bolji, krenimo prema utakmici s Italijom. Sad želim još jednom zahvaliti svim našim nogometašima koji su opet pokazali da su sportaši najbolji veleposlanici zemlje.
Uz igru i ponašanje kojim mogu zadiviti cijeli svijet, nitko drugi našem narodu ne može priuštiti toliko sreće, ponosa i dostojanstva. Kako volim uvijek završiti - čast iznad svega, sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što!
Preuzeto sa www.vecernji.hr