Međugorski ugostitelji po kuhare moraju ići u Srbiju

Stotine tisuća Talijana, Poljaka, Francuza, Španjolaca Nijemaca, Iraca... statističke su brojke zbog kojih međugorski ugostitelji, vlasnici suvenirnica, uoči ovogodišnje proslave 30. obljetnice Gospinih ukazanja, gotovo ne spavaju. Od nove godine svi su na nogama, grade, nadograđaju, boje, čiste... Više od milijun hodočasnika koji će od početka uskrsnih blagdana pa sve do kraja listopada ove godine procirkulirati Međugorjem, ugostitelji, kako tvrde, “moraju dočekati do kraja spremni”.

Kuhari tražena roba

Kako ugostiteljska spremnost zahtijeva jaku logistiku, i još jaču tehničku vještinu zaposlenika, već mjesecima panično tragaju prije svega za dobrim kuharima, pa tek onda za konobarima, čistačicama, spremačicama... Deficitarnost kvalitetnih kuhara tjera ih da preko Zavoda za zapošljavanje u Čitluku, privatnih oglašivača i agencija radnu snagu traže u Republici Srpskoj i Srbiji... Dnevnica od 70 do 100 i više KM, ovisno o pansionu ili restoranu, financijski je magnet, koji najviše privlači kuhare iz istočnog susjedstva. Dobri su radišni, i kvalitetni, epiteti su kojima časte majstore kuhinje iz Srbije međugorski ugostitelji. Čistačice, sobarice, tvrde u Zavodu za zapošljavanje Čitluk, mogu naći u susjednim općinama. Zanimljivo je, ističu naši sugovornici, vlasnici pansiona u kojima ugošćuju hodočasničke skupine, da je radnu snagu teže pronaći u Čitluku nego u susjednim općinama. Iz Čitluka, kazao je jedan od njih, neće raditi, ali iz Stoca, Mostara ili Čapljine hoće i rado dolaze na posao. U ožujku moraju znati s kojim radničkim potencijalom raspolažu zbog čega stalno šalju ponude za radna mjesta. Neslužbeno, u međugorskim ugostiteljskim objektima, suvenirnicama, putničkim agencijama u sezoni radi više od 3000 radnika. Neki tvrde da je ta brojka puno veća, ali je nemoguće utvrditi jer ih velik broj nije prijavljen.

Radnici na crno

Na ovoj rečenici “nije prijavljeno” otvara se drukčija tamnija strana radničko-socijalne priče. Ima gazda, kune nam se mlađi vlasnik suvenirnice koji zbog dobrosusjedskih odnosa inzistira na neobjavljivanju imena, koji radnike na nogama drže od osam ujutro do pola noći, za dnevnicu od 50 KM. To je sramota. To nema veze s vjerom i katoličanstvom, konstatira onako više za sebe. Potvrdu njegove konstatacije ne može se ni uz pomoć kliješta izvući iz usta radnica s kojima smo usput popričali. - Dobro je, neka se radi nešto, uopćena je konstatacija sve što se od njih o temi poštivanja radničkih prava dalo izvući.

Prometni kaos

Dok okolo vlasnici pansiona, sa svježe podignutim kreditima ili ušteđevinom zidaju, proširuju, nadograđuju, na središnjoj međugorskoj ulici ogorčeni taksisti nabrajaju kritike na ponašanje općinske vlasti u Čitluku. Premda su obećali, još ništa, tvrdi jedan od taksista po imenu Ivan, nije urađeno u regulaciji prometa. - Kad ovdje počnu stizati hodočasnici, to će biti opći krkljanac. Ne znam što oni misle kako dočekati toliki broj gostiju, a da sve prođe bez posljedica. Lani je vladao opći krkljanac, tvrdi Ivan, čiji sugovornici imaju i recept za rješavanje ovog problema, a to je po njima zabrana prometovanja autobusa kroz središnju ulicu i gradnja novih parking mjesta izvan središta Međugorja. Za to navodno postoje projekti, ali se tek trebaju realizirati, o čemu su raspravljali i općinski vijećnici u općini Čitluk.