– Sve te priče o prevenciji nasilja nad ženama i djecom super zvuče. A još bolje izgledaju na papiru. No kada stvarnim žrtvama treba pomoći, onda je jedino što od Centra za socijalnu skrb dobijete ponuda da vam oduzmu djecu i smjeste ih u dom. Ja na to ne želim pristati. Ako mi već žele pomoći, neka mi daju stančić od 30 kvadrata na korištenje, da se u njega možemo smjestiti moja djeca i ja. Sve što nam treba je neko toplo mjesto na kojem možemo prespavati – gotovo kroz suze priča 36-godišnjakinja (podaci poznati redakciji), koja živi u jednom mjestu na istoku Hrvatske.
Brak kao pakao
Njezina priča tipična je priča zlostavljane žene koja se razočarala u sustav. A sve je počelo prije nekoliko godina kada se odlučila drugi put udati. Tada nije znala da udajom za razvojačenog branitelja i ratnog vojnog invalida s dijagnosticiranim PTSP-om, umjesto u novi život ulazi u – pakao. I to pakao u kojem će osim nje živjeti i njezino dvoje djece iz prvog braka. U početku je, kako to obično u ovakvim pričama biva, sve bilo normalno. Naša sugovornica i njezin suprug dobili su i još jedno dijete. A onda se odjednom sve promijenilo. Počelo je muževim naglim promjenama raspoloženja. Nastavilo se batinama.
– Jednom me je tako pretukao da mi je, udarajući me šakam i nogama, slomio kralježnicu i ruku. Utjerao mi je strah u kosti. Tko god me pitao što se dogodilo, govorila sam da sam – pala niza stube – drhtavim glasom kaže 36-godišnjakinja.
No gore od batina bilo je saznanje da je zlostavljanju i to seksualnom izložena i njezina tada 14-godišnja kći.
– Sjećam se da je bilo ljeto. Tada ju je silovao. Iskoristio je trenutak dok sam ja bila u drugom dijelu kuće s bebom koju sam hranila i uz koju sam zaspala. Ušao je u njenu sobu i počeo je dodirivati po leđima. To je trajalo neko vrijeme, a onda mu se ruka počela sve više spuštati dolje niz leđa. Ubrzo je završila i u njezinim gaćicama – priča 36-godišnjakinja.
Dodaje da se isti stravičan scenarij, u istoj sobi u istoj kući, ponovio još dva puta.
– Ja ni danas ne znam cijelu priču jer mi kći nikada nije ispričala sve. Što se događalo, doznala sam naknadno. Istina, primijetila sam da je u kući čudna, napeta atmosfera. Kći je popustila u školi, nije uopće razgovarala s nama, zatvarala se u sobu... Jednom prilikom ušla sam u kupaonicu dok se ona tuširala i vidjela da joj je tijelo izrezano žiletom. Izbrojila sam 270 rezova. Ona je na taj način iskazivala bol. Pitala sam je što je to i zbog čega. I ona mi je tada ispričala – govori 36-godišnjakinja.
Šokirana onim što joj je dijete reklo, suočila je supruga s optužbama. On joj je priznao da je to istina. Tada je odlučila da je dosta. Pokupila je djecu. Iselila se iz kuće i podnijela zahtjev za razvod braka. No problem je bio što je kuća u koju se s djecom odselila bila na istom zemljištu. Svakodnevne susrete žrtve i zlostavljača te produbljivanje traume bilo je gotovo nemoguće izbjeći.
– Iako je meni priznao što je učinio, na sudu je sve poricao. Tvrdio je da je moju kćer samo masirao po leđima. Osuđen je na godinu i pol zatvora. Ali u zatvor još nije otišao jer se služi svim i svačim da odgodi odlazak na izdržavanje kazne – kaže naša sugovornica.
Bijeg u sigurnu kuću
Shvativši da ni ona niti djeca nemaju mir jer svakodnevno susreću zlostavljača, ona i djeca ponovno bježe. Našli su stan u mjestu gdje su živjeli, no ni to nije bilo dovoljno. Bivši suprug i očuh dolazio im je na vrata. Kada ga nisu htjeli puštati u stan, pravio je probleme i njima i svima koji su živjeli u zgradi. Situacija je iz dana u dan postajala sve gora, a bivši suprug sve nasilniji. Stoga je početkom ove godine naša sugovornica spas odlučila potražiti u sigurnoj kući. Tamo je s djecom provela tri mjeseca, a po izlasku opet se našla sama i napuštena s djecom na cesti bez ikakve pomoći.
– Žalosno je da smo mi sada na ulici i da ne znamo što ćemo i kako dalje živjeti – pomalo ogorčeno zaključuje naša sugovornica.
Preuzeto sa www.vecernji.hr