Mlada Bojana Katić iz Usore ima 22 godine i magistrica je

S 22 godine magistrirati i dobiti posao na fakultetu, priča je kao iz bajke. No, to je životna priča, dosanjani san, mlade, lijepe, vesele i nadasve pametne Bojane Katić iz Usore. Naime, Bojana (1988.) je u osnovnu školu krenula s 5,5 godina, a sa 17 je u rodnoj Usori srednju ekonomsku školu završila s odličnim uspjehom.

Fakultet u Mostaru

Željela je, kaže, i upisala ekonomiju (računovodstvo i financije na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru). - Mostar je bio razumna opcija jer je moja starija sestra već bila mostarski student (građevina), pa je meni bilo lakše i jednostavnije snaći se u novoj sredini, izvan roditeljskog doma. Ne krije da je sadašnja stvarnost - završen studij, magisterij i posao na fakultetu - već odavno bio san koji je “sanjala” i lijepe snove čuvala samo za sebe. Jer, znala je da je te snove pretvoriti u javu teško, skoro pa nedostižno za djevojku koja je došla iz provincije. Međutim, kada je sve dobro krenulo, pa nastavilo ići po njenom planu, kada je ispite, bez većih problema, redovito (s visokim ocjenama) polagala, godinu prvu, drugu... završila na vrijeme, shvatila je da njezin san može, jednoga dana, biti i stvarnost. U roku je završila studij 4 + 1 godina u srpnju ove godine i stekla zvanje magistra ekonomske struke, pa je odmah kako kaže pravila plan kako i kamo dalje nastaviti s učenjem.

Prihvatila savjete kolega

Jedino neupitan put bio je nastaviti učiti, doktorirati, a da će joj se san i rada na fakultetu tako brzo i iznenada ispuniti, nije smjela ni sanjati. Međutim, život ponekad piše romane, snovi postanu stvarnost, pa se s kamatama vraća sav uloženi trud i velika odricanje. Naime, Bojana se prijavila na natječaj za prijem mladih novaka na fakultete Sveučilišta “Vitez” u Vitezu. I na veliko oduševljenje primljena je i već proteklog vikenda održala je i prve vježbe i pomagala studentima II. godine ekonomije. - Nije mi bilo lako uči u dvoranu među studente, a činilo mi se da me nisu, bar u početku, shvatili, prihvatili, doživjeli kao nekoga strogog tko ih poučava, nego kao nekoga tko im pomaže... No, brzo je sve došlo na svoje mjesto, jer sam prihvatila savjete starijih kolega i prof. dr. Zije Veledara, čija sam asistentica. I brzo mi je bilo jasno - ići će, to je ono što sam željela, sanjala...! Sretna sam i zadovoljna, zadovoljni su i moji roditelji koji su mi omogućili uvjete za studij, zadovoljne su i moje sestre (mlađa srednjoškolka je kadetska karate reprezentativka BiH), ističe Bojana.