Na području cijele Hercegovine nalazi se oko 50 nasada smokava

Smokva je jedna od najstarijih suptropskih voćnih vrsta. Zapisi iz Egipta koji datiraju četiri tisuće godina prije Krista spominju ovu plemenitu vrstu voća. Podaci opet kažu da potječe iz Male Azije i iznimno se rano proširila na sredozemno područje. U naše krajeve donesena je prije više od tisuću godina. Mnoga ljekovita svojstva pripisuju se ovoj voćnoj vrsti. Tako je poznato da smokve obnavljaju organizam nakon duže bolesti te tijelu daju potrebnu snagu i elan. Smokva se smatra i izvrsnim laksativnim sredstvom, zahvaljujući velikom postotku celuloze. Sićušne sjemenke potiču peristaltiku crijeva, a pozitivno djeluju i kod drugih probavnih smetnji.

Izumire li smokvarstvo

Kao najveći svjetski proizvođači smokava već desetljećima slove Turska, Egipat, Grčka, Iran, Maroko i Španjolska. Premda smokvarstvo u Hercegovini ima dugu i značajnu tradiciju, uzgoj smokava u našoj zemlji prilično je zanemaren. Najveći proizvođači ovog voća nalaze se na području općina Mostar, Ljubuški, Stolac i Čitluk. Prema riječima mr. sc. Nine Rotima, na području cijele Hercegovine nalazi se oko 50 nasada smokava koji se prostiru na oko 35 hektara, što je porazan podatak. Riječ je o relativno malim nasadima, tako da više možemo govoriti o spontanom smokvarstvu nego o intenzivnom uzgoju. Ono što ohrabruje jeste podatak kako je uglavnom riječ o mladim nasadima koji upravo ulaze u punu rodnost. Jedan od većih proizvođača smokava na području općine Mostar je agronom Elvedin Čolaković.

- Nasad smokava podigao sam 2006. godine na području Podgorana u Bijelom polju. Nasad se prostire na površini od oko jednog hektara i u njemu je zasađeno sedam sorti, od kojih su najzastupljenije sorte Tenica, Termenjača i Petrovača bijela. S plasmanom plodova uopće nemam poteškoća jer cijena kilograma svježih smokava na tržištu obično ostvaruje prihvatljivu cijenu od 1,5 do 2 KM. Što se pak ne uspije prodati u svježem stanju, podvrgava se sušenju na suncu, s tim da se osušeni plodovi prodaju po cijeni od 2,5 do 3 KM po kilogramu“, tvrdi Čolaković dodavši kako mu uzgoj i rad oko njih donosi zadovoljstvo, a dade se ponešto i zaraditi.

Neorganiziran plasman

Plasman smokvinih plodova nije organiziran, već proizvođači samostalno izlaze na tržište. Uglavnom se prodaju u svježem stanju, a svega 20 posto podvrgava se sušenju, preradi u kompote i džemove ili se pak koriste za pečenje rakije. A prema tvrdnjama agronoma Rotima upravo prerađevine od smokvinih plodova najbrže pronalaze put do potrošača, posebice turista koji u ljetnom razdoblju posjećuju destinacije poput Međugorja ili Neuma. Stoga je interesantan podatak da na području općina Neum i Ravno danas nema niti jednog registriranog proizvođača smokava. Ohrabruje činjenica kako se ove godine u Neumu planira zasaditi 0,5 ha pod ovom voćnom vrstom. Neum s prosječnom godišnjom temperaturom od 16 stupnjeva, s godišnjom insolacijom od 2950 sati i nadmorskom visinom od 0 do 360 m predstavlja idealno području za uzgoj ove voćne vrste. Najranija berba smokava u Hercegovini, mogućnost sušenja na suncu, veliki broj turista iz unutrašnjosti zemlje uz nepostojanje konkurencije jamči siguran plasman proizvoda, što predstavlja profitabilnu investiciju i pametno ulaganje.

- Bitno je naglasiti kako, za razliku od drugih voćnih vrsta, smokva ne zahtijeva tretiranja pesticidima zbog čega je s pravom možemo svrstati u voćke s ekološkim predznakom. Nažalost, danas smokva u Hercegovini nema većeg gospodarskog značaja premda u eri ekološke poljoprivrede može predstavljati respektabilan tržni proizvod, kako u pogledu potrošnje u svježem stanju, tako i u prerađenom ili osušenom obliku. Zbog svega treba pronaći rješenje na koji način revitalizirati i unaprijediti zanemareno smokvarstvo Hercegovine, napominje Rotim.