Najmlađi ubijeni bio đak Mato Krstić nije mao ni 16 godina

Premda se u BiH o zločinima koji su počinjeni u jugokomunističkom totalitarnom režimu uopće ne govori, a procjene su kako će se otvoreno progovoriti možda za nekih 20-ak godina, nedavno otkrivena masovna grobnica u Sloveniji opominje i navodi na žurno otvaranje razgovora o zločinima nakon Drugog svjetskog rata. Naime, nijedna biskupija na području nekadašnje države, kao nijedna redovnička zajednica nije u vrijeme Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega prošla bez ljudskih žrtava.

Žrtve svoga zvanja

Kada je u pitanju stradanje Katoličke crkve u BiH u vrijeme Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega, istraženo u brojkama, izgleda ovako: ubijeno je 136 svećenika, 39 bogoslova i sjemeništaraca, četvorica redovnika, petorica svećenika umrla su u zatvoru, a njih 14 je umrlo od tifusa. Dakle, ukupno je stradalo 198 osoba. I Franjevačka provincija Bosna Srebrena podnijela je neljudske i nadljudske muke. Zajednica je kroz to vrijeme izgubila 65 svojih člana: 47 svećenika, jednog redovnika, devetero studenata bogoslovije u Sarajevu i osmero učenika Franjevačke klasične gimnazije u Visokom. O načinu njihove smrti, na temelju svih dosadašnjih istraživanja i pronađenih dokumenata, može se tvrditi kako je 54 ubijeno, desetorica su umrla od tifusa kojim su se zarazili „opremajući“ bolesnike“, te na taj način postali žrtve svoga zvanja. Među svim ovim žrtvama najmlađi je bio đak Mato Krstić iz Donje Tramošnice, koji u vrijeme pogibije u rodnom selu nije navršio niti punih 16 godina. Najmlađi od svećenika bio je fra Franjo Šlafhauzer, koji je strijeljan u Sarajevu u 26. godini, a najstariji fra Ignacije Mamić, koji je umro u franjevačkom samostanu u Gorici kod Livna od pjegavca u 75. godini.

Ubijanja i mučenja

Sjemeništarci Ivan Kozina, Jozef Jurišić, Franjo Ljubas, Franjo Matić, Mato Zovkić te Nikola Preković ubijeni su 1945. godine. Međutim, za fra Dobroslava Božića, fra Augustina Brkovića, fra Zvonku Lipovca i fra Tomislava Petrušića, za koje se vodi da su 1945. nestali pretpostavlja se da su tragično skončali u nekoj od jama i starih rudnika u Sloveniji. Inače, u bosanskoj franjevačkoj provinciji osmorica svećenika i jedan bogoslov vode se kao nestali, do današnjih dana, i o njima nije pisan nekrolog u službenom glasilu Provincije. To su fra Dobroslav Božić,fra Augustin Brković, fra Alojzije Čondić, fra Zvonko Lipovac, fra Miroslav Matoš, fra Pavo Radoš, fra Anto Tepeluk i bogoslov fra Tomislav Pterušić. Prema istraženim dokumentima, od 65 žrtava u Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj, čak 38 je ubijeno 1945. godine te još šestorica nakon rata do 1951. godine. Relevantni dokumenti otkrivaju kako je najveći broj članova Franjevačke provincije Bosne Srebrene stradao 1945. godine prilikom povlačenja hrvatske vojske prema zapadu preko Slovenije sve do Austrije. Najviše ih je bilo iz Visokog i Sarajeva, gdje su pohađali gimnaziju ili studirali i dobrim dijelom bili zaklonjeni od neposrednih ratnih događanja Drugog svjetskog rata.