Što je pokazala višegodišnja analiza izvješća Europske unije o napretku BiH
S obzirom na političku krizu ili zastoj u procesu pristupanja, analizom izvješća EU o napretku BiH u ispunjavanju kriterija iz Kopenhagena, koju je objavilo Vijeće za politiku demokratizacije (DPC), utvrđuje se da najveći potencijal za uspješne reforme u BiH ima politika “mrkve i štapa”, iako EU nerado inzistira na strogoj uvjetovanosti.
Analiza pet sektora
To je, kako se navodi u analizi, vidljivo posebno nakon 2009. godine kada se osjeti pad imperativnog jezika u tri ključna sektora: poljoprivredi, pravosudnom sustavu i ustavnim reformama. U ovom tekstu se nalazi analiza pet sektora i njihovih politika, a to su poljoprivreda, ustavne reforme, pravosudni sustav, obrazovanje i zaštita prava manjina.
Vezano uz ustavne reforme ističe se kako se u izvješću EU-a iz 2006. godine navodi da ove reforme ne mogu biti nametnute, ali se spominje da su ustavne reforme nužne da bi se poboljšala učinkovitost i zaštitila ljudska prava. U kasnijim izvješćima, naglasak je više stavljen na potrebu da se ispune zahtjevi poput onih iz Vijeća za provedbu mira (PIC) ili Europskog sporazuma o partnerstvu. Analizom je utvrđeno da je 2009. donesena presuda “Sejdić-Finci” koja “zahtijeva” ustavne reforme, a 2010. njegova provedba se smatra “nužnom”. Razlog pomaka od “potrebe za ustavnim reformama” do “rješavanja problematike pitanja ljudskih prava” je presuda “Sejdić - Finci”. Dok su potrebu za ustavnim reformama cijenili vanjski promatrači, promjene u imperativnom jeziku o ovom pitanju su zbunjujuće, stoji u analizi.
Imperativni jezik
U zaključnim razmatranjima ove analize stoji da su struktura i sadržaj izvješća EU dosljedni tijekom vremena i da upotreba imperativnog jezika varira u bitnim dijelovima, s posebnim naglaskom na uspostavu ministarstva poljoprivrede i vrhovnog suda na državnoj razini. Dosljednost u izvješćima EU-a se vidi u izvršavanju obveza i uvjeta PIC-a vezano uz kraj mandata OHR-a. Imperativni jezik u pitanjima koja se odnose na koordinaciju između tijela, procese i odgovornosti koja se tiču političkih reformi je vidljiv, osim u 2009. i 2010. godini. U izvješćima EU-a, stavovi vezani uz ustavne reforme su usmjereni na presudu “Sejdić - Finci” i autor postavlja pitanje hoće li se imperativni jezik uopće povećati nakon provedbe ove presude. U zaključnim razmatranjima analize stoji da je vidljiv osjetan pad imperativnog jezika u resorima koja se tiču ustavnih reformi i reformi pravosuđa u izvješćima iz 2010. i 2011. godine, dok je povećan kada se radi o direktivama vezanim uz obrazovanje i prava manjina.
S obzirom na političku krizu ili zastoj u procesu pristupanja, analizom izvješća EU o napretku BiH u ispunjavanju kriterija iz Kopenhagena, koju je objavilo Vijeće za politiku demokratizacije (DPC), utvrđuje se da najveći potencijal za uspješne reforme u BiH ima politika “mrkve i štapa”, iako EU nerado inzistira na strogoj uvjetovanosti.
Analiza pet sektora
To je, kako se navodi u analizi, vidljivo posebno nakon 2009. godine kada se osjeti pad imperativnog jezika u tri ključna sektora: poljoprivredi, pravosudnom sustavu i ustavnim reformama. U ovom tekstu se nalazi analiza pet sektora i njihovih politika, a to su poljoprivreda, ustavne reforme, pravosudni sustav, obrazovanje i zaštita prava manjina.
Vezano uz ustavne reforme ističe se kako se u izvješću EU-a iz 2006. godine navodi da ove reforme ne mogu biti nametnute, ali se spominje da su ustavne reforme nužne da bi se poboljšala učinkovitost i zaštitila ljudska prava. U kasnijim izvješćima, naglasak je više stavljen na potrebu da se ispune zahtjevi poput onih iz Vijeća za provedbu mira (PIC) ili Europskog sporazuma o partnerstvu. Analizom je utvrđeno da je 2009. donesena presuda “Sejdić-Finci” koja “zahtijeva” ustavne reforme, a 2010. njegova provedba se smatra “nužnom”. Razlog pomaka od “potrebe za ustavnim reformama” do “rješavanja problematike pitanja ljudskih prava” je presuda “Sejdić - Finci”. Dok su potrebu za ustavnim reformama cijenili vanjski promatrači, promjene u imperativnom jeziku o ovom pitanju su zbunjujuće, stoji u analizi.
Imperativni jezik
U zaključnim razmatranjima ove analize stoji da su struktura i sadržaj izvješća EU dosljedni tijekom vremena i da upotreba imperativnog jezika varira u bitnim dijelovima, s posebnim naglaskom na uspostavu ministarstva poljoprivrede i vrhovnog suda na državnoj razini. Dosljednost u izvješćima EU-a se vidi u izvršavanju obveza i uvjeta PIC-a vezano uz kraj mandata OHR-a. Imperativni jezik u pitanjima koja se odnose na koordinaciju između tijela, procese i odgovornosti koja se tiču političkih reformi je vidljiv, osim u 2009. i 2010. godini. U izvješćima EU-a, stavovi vezani uz ustavne reforme su usmjereni na presudu “Sejdić - Finci” i autor postavlja pitanje hoće li se imperativni jezik uopće povećati nakon provedbe ove presude. U zaključnim razmatranjima analize stoji da je vidljiv osjetan pad imperativnog jezika u resorima koja se tiču ustavnih reformi i reformi pravosuđa u izvješćima iz 2010. i 2011. godine, dok je povećan kada se radi o direktivama vezanim uz obrazovanje i prava manjina.