Najvažniji je događaj u bh. Hrvata - HNS

Mostarski arhitekt, slikar, političar, komentator društvenih zbivanja Marin Topić, govori o aktualnoj političkoj situaciji, položaju hrvatskoga naroda u BiH, Hrvatskome narodnom saboru, odnosu Crkve i države te o stanju u kulturi.

Nedavno je u Mostaru održan Hrvatski narodni sabor, kao odgovor na trenutačni položaj hrvatskog naroda u BiH. Što po vama predstavlja njegova ponovna uspostava?

- Zahvaljujući Hrvatskom narodnom saboru (HNS) Hrvati u BiH, koji su suveren i konstitutivan narod, nakon puno stoljeća sami kreiraju svoju sudbinu i odlučuju u kakvoj će državi živjeti. Puno ljudi ne zna što znači HNS, jer smo mi edukativno zapušten narod. Po meni je ovo što se dogodilo prije nekoliko dana u Mostaru bio u modernoj povijesti najvažniji događaj za hrvatski narod. U povijesti su Hrvati rijetko kad sami odlučivali, ali instituciju sabora imali smo među prvima u Europi. Četrnaest stoljeća Hrvati imaju instituciju sabora. Nama je najpoznatiji onaj Sabor kralja Tomislava 925. na Duvanjskom polju.

Međutim, spočitavaju mu da je to bio sabor dva HDZ-a i da na njega nisu bili pozvani svi predstavnici hrvatskoga naroda?

- Ta tvrdnja stoji. On jest za početak bio sabor dva HDZ-a i još nekih manjih stranaka. Ali, ta dva HDZ-a i te manje stranke imaju 90 posto legalno izabrane hrvatske predstavnike. Sigurno da na drugu sjednicu treba pozvati i ostale hrvatske predstavnike iz bilo koje stranke na prostoru BiH. Samo oni ljudi koji su legalno izabrani od naroda imaju pravo odlučivati u njegovo ime. Za prvu sjednicu HNS-a možda je i bolje što ti nisu došli, iako bih ih ja pozvao, jer bi samo napravili neke tenzije. Nismo mi još politički sazreli i bojim se da bi Sabor umjesto dva-tri sata potrajao tri dana, nepotrebno. Ali za iduću sjednicu Sabora sigurno treba pozvati sve.

Ubrajate medu njih i intelektualce i crkvene velikodostojnike?

- Sve institucije i pojedince. Ali one ne bi imale pravo odlučivanja. Jer, ponavljam, samo onaj tko iziđe na izbore i dobije glasove naroda može donositi odluke u ime toga naroda. Sabor je veličanstvena stvar jer je nadpolitičko tijelo. Bilo kakav ustroj BiH sutra bio ili ostao isti HNS mora postojati. HNS mora voditi brigu o svim Hrvatima koji žive u BiH, a ja se držim popisa iz ‘91. godine, a onda nas je bilo 840.000, oko 17.3 posto. Drugo da se ne vodi briga samo o njima već i onima koji su rođeni u BiH u zadnjih 70 godina. Ovo treba shvatiti kao sabor dva milijuna ljudi.

Može li Hrvatski narodni sabor donositi odluke po vitalni interes naroda?

- Ako mislite na ustroj BiH, o tomu mogu odlučivati samo narodi koji u njoj žive. A to su tri konstitutivna naroda Srbi, Bošnjaci i Hrvati. Ali u ime jednog naroda ne može više odlučivati ni jedna stranka taman ona dobila 100 posto glasova jednog naroda. To od sada može samo sabor.

Jeste li zadovoljni radom i rezultatima HNS-a, odnosno rezolucijom koja je usvojena?

- Apsolutno sam zadovoljan. Po meni je sve bilo savršeno. Od same organizacije do konkretnih zaključaka. Pojedinci su očekivali radikalizaciju, i da ćemo nakon Sabora obući šarene odore. Mi nemamo potrebe ništa radikalizirati, već moramo sve raditi po pozitivnim zakonskim propisima, odnosno po Ustavu BiH ili Daytonskom mirovinom sporazumu. To se mora poštovati. Jer mi i kroz ovakvo ustrojenu državu možemo svoja prava zaštititi na legalan način. A tražimo ona prava koja vrijede u svim normalnim europskim državama. Načela i standarde koji se tamo primjenjuju primijeniti treba ovdje kod nas. Moramo imati povjerenje u ljude.

Uvijek ste bili zagovornik političkog pluralizma u Hrvata u BiH. Je li on zaživio?

- Drago mi je da u hrvatskom narodu više nije na sceni jednostranačka politika. Mi smo se uvijek borili protiv jednoumlja, protiv komunizma, a do sada smo imali smo jednog predstavnika kroz HDZ. Sad je situacija drukčija. Imamo više stranaka, koje se moraju usuglasiti oko Izbornog zakona i ustroja BiH i napraviti normalnu političku scenu ne sa 20 stranaka nego sa tri-četiri hrvatske stranke. Za razliku od Hrvatskog narodnog sabora koji je bio 2001. godine, kad je organizator bila samo jedna politička stranka. Sada imamo deset stranaka koje čine Sabor.

Dolazite i iz umjetničkog miljea, kako gledate na položaj kulture u Hrvata danas?

- Dobro je što će se praviti koncepcija Glavnog vijeća HNS-a gdje će se praviti pododbori za kulturu i šport, pododbor za obrazovanje i znanost i dr., sve što je Ustavni sud Federacije proglasio protuustavnim. I kako znamo, 6. lipnja to će biti protuustavna ministarstva na razini FBiH. Kultura, obrazovanje, znanost, šport i mediji čine identitet jednoga naroda. Narod koji nema narodno kazalište, galeriju, nacionalnu biblioteku, sveučilište, muzej - nije narod. Došli smo u situaciju da i Zagreb i Sarajevo na kulturnom planu žive od nas. Oni snimaju o nama filmove, uzimaju nas samo za statiste. Prvo i najvažnije - moramo imati svoju televiziju. Volim ja gledati vjerski program na HTV-u, prijenos sv. mise iz Marije Bistrice i sve je to lijepo, ali ja želim gledati prijenos mise iz crkve u Kraljevoj Sutjesci, i to na svojoj televiziji.

Koliko su hrvatski političari pridonijeli ovakvom stanju. Leži li odgovornost i na njima?

Raspodjela novčanih sredstava tu je jako bitna. Federacija je centralizirala financije i na štetu hrvatskog naroda počela vršiti preraspodjelu tih novčanih sredstava. Mi smo u zadnjih deset godina, od Alijanse do danas, postali osiromašen narod. Ciljano - politički.

Dobro. Ali nije li se moglo više učiniti?

- Naravno da se moglo i da su političari odgovorni. Zašto, uostalom, nisu ukinuli Elektroprivredu ili telekomunikacije. Neće jer tu je novčanik. A kultura je davanje. Tu je propusta napravljeno koliko hoćete. Znamo mi svi što je bilo.

Kakav je po vama odnos službene hrvatske politike prema Hrvatima u BiH?

- To stvarno ne bih komentirao. Oni se moraju baviti sa sobom. Meni je domovina i Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Ali ja živim u državi BiH i moram imati dobre odnose sa svima. A mi prije svega moramo voditi svoju autonomnu politiku kroz HNS. To je jedini pravi put. U rezoluciji HNS-a, uz ostalo, spominje se i novi ustroj BiH u kojoj se traži hrvatska federalna jedinica. Jednom ste kazali da će Hrvati iscuriti iz BiH ukoliko ne budu imali svoju federalnu jedinicu?

- To je logično razmišljanje. Svaka država u Europi je nastala u ratu i svaka je država u Europi i svijetu nacionalna. I nisam ja to izmislio. Evo vam Srba koji se time bave zadnjih 200 godina. Oni su se shvatili da je republika jedini mehanizam koji može štiti interese i prava jednoga naroda. Republika znači teritorija. Logika BiH je da bude vječni mir a ne onaj koji će trajati dvadeset godina pa novi rat. Rješenje su tri republike s većinskim jednim narodom i distriktom Sarajevo. Onda mogu slobodno na zastavu staviti znak mercedesa ili sinjske alke. To je formula za mir.

Kakva je, prema vašem mišljenju, uloga međunarodne zajednice u svemu ovome?

- Oni su moćnici. Mi smo mali narodi i Srbi i Bošnjaci i Hrvati, ne možemo se mi nositi s tim. Svijetom vladaju veliki Amerikanci, Rusi, Englezi i Kinezi, a mi smo mali narodi i tako se trebamo ponašati. No, moramo znati da smo mi ovdje 14 stoljeća i da nas nitko odavde neće istjerati. Ni milom ni silom. A sile više nema jer ovdje ratova više ne može biti. Nema nitko novca ni za preživjeti, a kamoli da ratuje. Prema tomu tri se naroda moraju dogovoriti i tu je međunarodna zajednica u pravu. Ali sva tri naroda moraju biti realna u svojim zahtjevima. Volio bih i ja, kad sam u nekom euforičnom stanju, da je Hrvatska do Drine, a Herceg Bosna do Kine. To je kad si happy i kad se napiješ, ali kad se otrijezneš, kažeš sam sebi stani malo prijatelju. Ovdje Srbi i Bošnjaci i Hrvati barem zadnjih 500 godina žive zajedno i moraju pronaći način kako nastaviti zajedno živjeti i jedni druge pomagati.

Znači li ovo i vaš aktivniji ulazak, odnosno povratak u aktivnu politiku?

Apsolutno. Pripadnik sam naroda i država koji imaju najljepši geografski položaj na kugli zemaljskoj. To nema nigdje i kako ćete onda netko voljeti. Ma ne voli te nitko. Voli te samo mama i volio te Papa, i možda nas i ovaj sadašnji voli, ali onaj nas je volio sigurno, anđeo naš dragi. Znači svaki punoljetni Hrvat mora imati građansku svijest. Jer politika je oduvijek postojala. Od ubojstva braće Abela i Kaina do dana današnjeg. A mi se još uvijek držimo onoga čime su nas jadni roditelji u komunizmu da bi spasili glavu plašili „sačuvaj me, Bože, politike i motike“. To je prošlo vrijeme. Svaki Hrvat, bio on intelektualac ili ne, mora sve znati. Ako ne možemo učiti od Židova koji su daleko najpametniji narod na svijetu i ne zovu se uzalud „odabrani narod“, učimo onda o Srba oni se 200 godina bave politikom. Nađi Srbina, bio on školovan ili neškolovan, on sve zna o srpskoj politici. Ja im skidam kapu. Srbi su narod, a mi smo na putu da to postanemo. A ne možeš postati narodom ako se politikom baviš samo ako si u ratu ugrožen. Hrvati se moraju konačno probuditi, ovih dvadeset godina bilo je lutanje. Isto kao Mojsije koji je izišao iz egipatskog ropstva. Oni su doduše lutali 40 godina, a mi smo tek na pola puta i odmah smo se počeli klanjati zlatnome teletu.

Kakva je po Vama uloga Crkve u bh. društvu?

Da nije bilo Katoličke crkve, Hrvati ne bi postojali. Ona je naš najvažniji zaštitnik i čuvar identiteta. Oni su nas svemu naučili. Ali crkvena načela i načela države su odvojeni. Caru carevo, Bogu božje. Jer načelo Crkve je da Isus zbog jedne ovce napušta 99 ovaca, što je spasenje smisao Evanđelja, a u politici ćeš zbog 51 glasa 49 ovaca napustiti. Znači pustimo mi Crkvu neka se ona bavi svojim poslom. Ipak smo mi sazreli. Pa još je Stjepan Radić 1925. godine na velikom mitingu na Rondou upozorio tadašnju Crkvu, koja se miješala u politiku, da se ne petlja jer i mi imamo učenih ljudi.

Kolika odgovornost leži na većinskom bošnjačkom narodu za položaj Hrvata u BiH?

Mislim da je njihova odgovornost prije svega moralna jer ja znam da kao Hrvat katolik ako hoću vladati moram služiti. Isus Krist je na Veliki četvrtak ponizno prao noge svojim apostolima i sva demokracija svijeta nastala je na judeo-krišćanskoj civilizaciji. To je demokratski princip. Islam je na šerijatskom pravu i to je sasvim drugi princip. Demokracija je i to da sam za pravo drugoga spreman sve učiniti. A ovo što mome narodu Bošnjaci u FBiH sada rade, a da sam ja pripadnik bošnjačkog naroda, javno bih se pred Vječnom vatrom zapalio kao Jan Palach. A, nažalost, osim par ljudi od dva milijuna Bošnjaka, nisam čuo ni jednu riječ. Oni se raduju majorizaciji isto kao što su se Srbi radovali tenkovima u Beogradu koji su išli na Vukovar. A ima jedan aforizam; “Ne raduj se mečki pred tuđom kućom, mečka putuje.” Ta je moralna odgovornost strašna. I ovo je kraj!