Najveći problem bankarskog sektora su nekvalitetni krediti

Bosna i Hercegovina se priprema za novi stand by aranžman s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF). Istodobno, očekuje se da bh. vlasti poduzmu reformske korake kako bi zemlja što prije dobila kandidacijski status za EU, a time i pristup europskim fondovima. Guverner Centralne banke BiH Kemal Kozarić za naš list govori o ovim pitanjima, kao i o ekonomskoj situaciji i stanju bankarskog sektora u BiH.

•Je li novi stand by aranžman s MMF-om najbolje rješenje za BiH i vjerujete li da ćemo ovaj put sredstva iskoristiti bolje nego u slučaju prvog stand by aranžmana?

Da budem jasan, ja podupirem aranžman s MMF-om i to nije sporno. Je li on bio potreban ili ne, Fiskalno vijeće i bh. vlasti su procijenile da je to najbrži put da se dođe do sredstava kako bi se ova godina završila bez nekih proračunskih problema. Projicirani su proračunski deficiti oko tri posto na entitetskim razinama i da su nedostajuća sredstva otprilike jednaka tom iznosu od 800 milijuna koji se spominje kao iznos koji se očekuje od MMF-a. Predsjedatelj Vjekoslav Bevanda je jasno stavio do znanja da će se novi aranžman koristiti za zamjenu tranši koje dospijevaju za naplatu, što znači da ćemo na neizravan način produžiti prvi aranžman s MMF-om i ovo jeste u neku ruku gašenje požara, ali je dobro što se proizvodi veća fiskalna disciplina i nastavlja reformski put svih razina vlasti u BiH. Zato držim da je novi stand by aranžman dobrodošao i nadam se da će preduvjeti biti ispunjeni kako bi u rujnu bilo pozitivno odlučeno o tom novom aranžmanu. Mislim da je to dobro, jer smo svjedoci da su se entitetske vlade pojavile s trezorskim zapisima, vrijednosnim papirima na domaćem tržištu gdje je njihova cijena bila skuplja od sredstava MMF-a. Dodatni razlog je što BiH još nema kandidacijski status u EU i pristup europskim fondovima pa nam je MMF jedina adresa kojoj se možemo obratiti.

•Ipak, stječe se dojam da prvi stand by aranžman nije iskorišten na najbolji način. Možemo li doći u situaciju da za dvije-tri godine tražimo i treći stand by aranžman kako bi zakrpili drugi?

Ne može se reći da neke stvari nisu urađene, ali je činjenica da to ide sporo. Mi smo, ipak, ovisni o toj političkoj situaciji i svi se nadamo da će ta politička nestabilnost biti prevladana i da se okrenemo ekonomiji koja je u problemima. Vrijeme nam također nije saveznik. Vlasti i politički dužnosnici su se obvezali da će neke reforme učiniti kako bismo do kraja godine dobili kandidacijski status. Je li to sada izvjesno, ne znam, ali sve to unosi nervozu u realni sektor.

•Kažete da nam je ekonomija u problemima. Imajući u vidu da imate i konkretne pokazatelje, kako biste opisali trenutačnu ekonomsku situaciju u BiH?

Mi smo već korigirali našu projekciju godišnjeg ekonomskog rasta od preko jedan posto na oko 0,6 posto, što je opet optimistično, iako je manji od prošlogodišnjeg. Za prvih šest mjeseci ove godine imamo pad izvoza 5,1 posto, pad uvoza 0,7 posto, pad industrijske proizvodnje 6,7 posto, dok je inflacija prilično mirna i iznosi 1,9 posto. Neto plaća je 836 maraka na razini države, a platna bilanca je također negativna i iznosi oko 2,2 milijarde, što je lošije nego u istom razdoblju prošle godine. To znači da smo i hrane, vode, lijekova, duhanskih prerađevina i mnogih drugih proizvoda uvozili više, iako sve te proizvode imamo i u BiH. S druge strane, bilanca banaka je nešto malo veća nego prošle godine, krediti imaju blagi rast, kao i depoziti. Najveći problem bankarskog sektora trenutačno je broj nekvalitetnih kredita, koji je dostigao iznos od 12,1 posto.

•Kakvo je generalno stanje u bankarskom sektoru u BiH?

Bankarski sektor ima u Centralnoj banci značajna sredstva preko obvezne rezerve. Doduše, to jesu u najvećoj mjeri kratkoročna sredstva, ali to su sredstva koja bi trebala biti plasirana gospodarstvu i stanovništvu. Komercijalne banke nakon krize mnogo pažljivije upravljaju rizicima i vrlo su konzervativne kada su u pitanju novi krediti i pažljivije analiziraju što je dobro za zdravlje bankarskog sektora, jer prvi postulat svakog kredita je da on treba biti vraćen. Na žalost, mnogi su ulazili u dužničku obvezu, iako su već u startu znali da ne mogu servisirati svoje obveze.

•Očekujete li neke promjene u bankarskom sektoru u skorije vrijeme?

U BiH je 29 banaka, i to je veliki broj. Naravno, prvih pet se pozicioniralo i zna se tko kontrolira najveći dio i platnog prometa i kredita i depozita. Sigurno je da će doći do okrupnjavanja bankarskog sektora, ali kada će se to dogoditi, teško je procijeniti. Hoće li netko otići s našeg tržišta ili će biti određenih preuzimanja i pojave novih igrača, to je otvoreno pitanje na tržištu i mi na to ne možemo utjecati. U svakom slučaju, sadašnji broj banaka je prevelik za ovako malo tržište.

•A jesu li realne promjene u smislu kamatnih stopa ili kreditiranja gospodarstva? Koliko su uopće takve promjene realne u ovakvim ekonomskim i političkim okolnostima u Bosni i Hercegovini?

Mi imamo kreditni rejting kakav imamo. On nije sjajan i naravno da cijena kapitala na inozemnom financijskom tržištu je za naše financijske institucije još uvijek skupa. S druge strane, ovaj višak sredstava govori da nema dovoljno kvalitetnih koji mogu preuzeti sredstva.

•Spominjali ste problem nekvalitetnih kredita. Može li se tu nešto više uraditi s aspekta regulacije ili je pooštravanje bankarskih kriterija pri dodjeli kredita jedini način smanjenja broja takvih kredita?

Mi smo na zadnjem sastanku komiteta za financijsku stabilnost pokrenuli inicijativu da se donese zakon o faktoringu, jer bi se mogli stvoriti pravni preduvjeti da se ovaj nekvalitetni portfelj proda ili prebaci na tvrtke koje se bave prodajom tih sumnjivih ili teško naplativih potraživanja. Tako bi se očistile bilance i bankarski sektor bi bio zdraviji.

•Sadašnji podaci govore da nam stopa inflacije nije zabrinjavajuća. Kakve su procjene za iduće razdoblje?

U drugom polugodištu može doći do blagog povećanja zbog rasta hrane i nafte na svjetskom tržištu. Prošlu godinu smo završili sa stopom inflacije od 3,7 posto i ove godine očekujemo oko tri.

•U Hrvatskoj i Srbiji se često govori o nerealnom tečaju njihovih nacionalnih valuta. Koliko je realan tečaj konvertibilne marke i treba li ustrajati na postojećem sustavu monetarne politike koji mnogi nazivaju rigidnim?

Kod nas postoji suglasnost o zadržavanju currency boarda koji i jeste model za makroekonomski nestabilna područja. Mi smo s nezaposlenošću od 28 posto i velikim deficitom makroekonomski nestabilna zemlja. Hrvatska također vodi politiku čvrstog valutnog tečaja. U Srbiji je visoka inflacija i oni imaju problem s očuvanjem tečaja. Kada pričate s guvernerima centralnih banaka svaki od njih će reći da je njihov model najbolji za njihovu zemlju. Svih pet zemalja bivše Jugoslavije imaju različite modele i svaki kaže da je baš taj najbolji za njihovu zemlju. Mislim da se u slučaju Bosne i Hercegovine postojeći model doista pokazao opravdanim, otpornim na krizu, drži nisku inflaciju, gospodarstvenici imaju izvjesna jamstva da neće doći do erozije njihove zarade. Mi osjećamo da ovaj model ima povjerenje i građana i gospodarstva. Što se tiče realnosti tečaja, naše analize su pokazale da je on vrlo realan.

•Koliko kriza u eurozoni utječe na Bosnu i Hercegovinu, poglavito u slučaju propasti eura, koja se ipak sve manje spominje kao realna opcija?

Ne vjerujem u takav scenarij i mislim da on nije izvjestan. Sve više se govori o izlasku pojedinih zemalja i smanjenju eurozone. Naravno, mi sve to budno pratimo, jer naša marka je vezana uz euro. Sigurno je da bi neki pričuvni plan bio da ako dođe do promjene valute mi bismo pratili njemačku valutu, jer je to jedan od naših glavnih trgovinskih partnera. Ipak, ponavljam da ne očekujem takav scenarij. Vjerujemo da će euro opstati, a i kada ne bi opstao, zamjena valute bi bila tehničko pitanje.