Da su krediti valutno vezani uz švicarski franak nepovoljni već je svima jasno, no da su uistinu prava propast, pokazuje se pokuša li ih očajnik konvertirati u kredit u eurima. Izračun koji smo zatražili od banaka pokazao je da bi glavnica kredita protuvrijednosti 100 tisuća eura, podignutog 1. siječnja 2007. godine na rok otplate od 25 godina, u trenutku konverzije danas bila od devet do gotovo 14 tisuća eura veća nego u trenutku podizanja. Dužnik koji je u 3 godine i 9 mjeseci otplatio 44 rate kredita ne bi bio čak ni na nuli, nego u minusu koji otprilike iznosi kao prosječna godišnja plaća!
Konverzija ako tečaj pada
Neisplativost konverzije, potkrijepljena konkretnim brojkama, ne ostavlja puno mogućnosti korisnicima kredita. U Zagrebačkoj banci smatraju da je mnogo bolje rješenje za onoga tko ne može podnijeti teret povećanih rata privremeno produženje roka i načina otplate kredita. Preporučuju praćenje tečaja i donošenje eventualne odluke o konverziji u euro u fazi pada tečaja franka.
– Gubitak na tečaju u odnosu na euro već se dogodio i konverzija u ovom trenutku ne poništava taj utjecaj, nego eventualno štiti od daljnjeg jačanja franka. Konverzija u euro isto tako onemogućuje poništavanje tog utjecaja u budućnosti i "vraćanje na početne pozicije" ako bi švicarski franak u idućem razdoblju padao. Stambeni su krediti dugoročni i na tako dug rok treba očekivati da će tečaj u jednom razdoblju biti viši u odnosu na euro, ali za konačan utjecaj treba vidjeti razvoj u godinama koje dolaze – smatra i Tomislav Krpan, glavni direktor za poslovanje s građanstvom, malim i srednjim poduzetništvom te prokurist Splitske banke.
Uz švicarac više kvadrata
Krpan tvrdi da Splitska, a ni ostale banke, ne profitiraju od jačanja franka u odnosu na euro, jer su krediti odobreni u francima refinancirani kreditima u toj istoj valuti, pa banka ima obvezu vratiti povučene kreditne linije. Napominje i da su, zbog niže rate u trenutku uzimanja kredita u švicarcima, klijenti izračunom kreditne sposobnosti često mogli uzeti veći iznos stambenog kredita, odnosno kupiti nešto veći stan nego što bi to mogli kreditom u eurima. Ta je teza točna, no ne pomaže činjenici da je standard života u tim većim stanovima u međuvremenu znatno srozan zbog "raskvasalih" rata. Ono što banke redovito "zaborave" istaknuti jest da produljenjem roka otplate klijent vrati banci više novca.
Preuzeto sa www.vecernji.hr