Nakon upravitelja, na “ledu” i odluka o naplati parkinga

Hoće li odluka o načinu naplate parkinga u Mostaru doživjeti sudbinu Zakona o upravljanju i održavanju zajedničkih dijelova i uređenja zgrada? Prema svemu sudeći, hoće. Vlasti koje upravljaju gradom na Neretvi jednostavno nemaju političke volje provesti u djelo imalo ambiciozniji projekt koji bi bio na dobrobit svih građana Mostara.

Mrtvo slovo

Podsjetimo, Zakon o upraviteljima trebao se početi provoditi prije dvije godine, ali što zbog nesuglasica u vlasti, što zbog nezadovoljstva građana, Zakon se ne provodi i zasad je ostao samo mrtvo slovo na papiru. Doduše, određeni broj stanara izabrao je upravitelje zgrada, a onima koji to nisu učinili, Grad je trebao nametnuti prinudnog upravitelja, ali to nije uradio.

Dotle, svakodnevno na ulicama grada gledamo kako se stanari samoorganiziraju i obnavljaju pročelja svojih zgrada. Samoinicijativno skupljaju novac i rade posao koji su za njih trebali obavljati upravo upravitelji. Na naš upit o ovom pitanju, u Gradskom poglavarstvu kazali su nam da se još ne zna sudbina Zakona niti hoće li cijela stvar ponovno zaživjeti.

Županija koja je donijela Zakon skoro da uopće ne funkcionira, a u Gradskoj skupštini oko ničega se ne mogu dogovoriti. Ipak, doznajemo kako je planirano da se Zakon do kraja godine ponovno uputi u županijsku skupštinsku proceduru kako bi se išlo s određenim izmjenama i ispravile pojedine “nesuglasice”, čijom bi ispravkom bili zadovoljniji sami građani. Nakon toga bi se konačno krenulo s njegovom provedbom. Jer, činjenica je da je od zakona gore bezakonje i anarhija. Iako se oko svih vitalnih pitanja po stanovnike ovoga grada diže velika prašina, na javnu raspravu dođe svega desetak ljudi.

Svijest građana

Građani su očito spremni prihvatiti svaku odluku, ali da se ona ne tiče njih i njihova kućnog proračuna. A to ne može nigdje na svijetu proći, pa ni u Mostaru. Kako drukčije tumačiti činjenicu da je isti zakon provediv u Konjicu i Jablanici. I dok god to ne shvatimo, i dalje ćemo gledati ruševine po gradu, roditelji s kolicima neće moći prolaziti nogostupima, imat ćemo prljav i ružan grad bez kina i kazališta. Konačno ćemo biti prava “palanka”.