Jonathan Moore je vjerojatno jedan od najboljih poznavatelja prilika na Balkanu. Zbog toga ga je njegova administracija i imenovala za direktora State Departmenta za središnju i južnu Europu. Dakle, i za BiH. Uvijek principijelno brani svoje stavove. Nakon nedavnog susreta u State Departmentu u Washingtonu, jučer sam s njim razgovarao u Mostaru. Iako je nepopravljivi optimist, ipak se u svakoj njegovoj izjavi osjeća razočaranje stanjem u BiH.
Kako ocjenjujete sadašnju situaciju u BiH?
Mi smo mnogo ulagali u rješenje ove krize, ali na žalost još uvijek ima puno krize u BiH. Neke stvari su riješene, ali druge nisu. Uvijek je tu pitanje kakva je uloga međunarodne zajednice. Jesmo li previše ili nedovoljno uključeni u BiH. Treba znati da budućnost, ipak, prvenstveno zavisi od Bosanaca i Hercegovaca. Bit će sigurno krize i ubuduće, ali prioriteti su jasni. BiH mora biti čvrsto na putu k EU i NATO-u. Hrvatska je članica EU i NATO-a, i to je dobar primjer za BiH. Ja imam određene strahove, jer je iduća godina izborna godina i može se dogoditi da će zbog poznate retorike u kampanji BiH izgubiti dodatno vrijeme. U takvoj situaciji nema napretka. Međunarodna zajednica može igrati aktivniju ulogu, ali mora imati partnere u BiH.
Koliko ulazak Hrvatske u EU mijenja situaciju u ovom dijelu Europe, a posebno u BiH?
Hrvatska vlast, prošla i ova, shvatile su da je jedina opcija igrati na europsku kartu i da Hrvatska zauzme svoje mjesto u EU. Oni su morali promijeniti zakone, usvojiti nove i to nije bilo lako. No, na kraju je rezultat vrlo uspješan. Meni se čini da mnogi ljudi u BiH, uključujući i političare, nisu spremni žrtvovati se za eventualno članstvo u EU. Mi u Washingtonu poštujemo činjenicu da su mnogi Hrvati u BiH zabrinuti za svoj status i to je otvoreno pitanje. Uvjereni smo da je najbolja opcija i za bh. Hrvate, ali i za sve druge građane BiH, članstvo ove zemlje u EU. Tada će moći uživati sva prava koja im pripadaju. Da bi se postigao taj cilj potrebni su nam kompromisi, ali mnogi političari nisu spremni na to.
Dakle, može se zaključiti kako je Washington zadovoljan ponašanjem Hrvatske u ovim procesima?
Hrvatska je susjedna zemlja BiH i važno je ono što je predsjednik Ivo Josipović više puta istaknuo, a to je da se Hrvatska neće uplitati u unutarnja pitanja BiH. Ipak, Hrvatska je susjed BiH i blisko prati situaciju ovdje, ne samo kada su u pitanju Hrvati, već i sigurnost i stabilnost BiH. Nije na nama da odlučujemo kakvu će ulogu igrati Hrvatska, ali mi smo partneri i u NATO-u i blisko surađujemo s vlastima u Zagrebu po mnogim pitanjima, uključujući i situaciju u BiH.
Svi susjedi BiH su napravili značajan iskorak. Imajući u vidu zastoj u reformama prijeti li BiH svojevrsna izolacija od ostatka regije koja se kreće prema EU?
Razumijem taj strah, jer nema napretka u BiH. S druge strane, svi susjedi, uključujući Srbiju, ostvaruju napredak. Tko bi rekao prije godinu dana da će se premijeri Srbije i Kosova petnaestak puta susresti i postići kompromis. Sada je i Srbima i Kosovarima znatno vidljivija ta europska perspektiva. U BiH nema rješenja pitanja provedbe presude „Sejdić i Finci“ i zbog toga BiH stoji u mjestu. Jasno je da su za to odgovorni ovdašnji političari.
Što je, po Vama, glavna kočnica BiH na putu prema Europskoj uniji?
Postoje razlike između Daytonskog sporazuma i europskih standarda kada je u pitanju izbor članova Predsjedništva. Daytonski okvir, tri konstitutivna naroda i dva entiteta, nije upitan, ali Predsjedništvo BiH ne može biti zauvijek u rukama samo Bošnjaka, Srba i Hrvata. To se mora promijeniti i više je prijedloga, bilo da je riječ o izravnom ili neizravnom izboru članova Predsjedništva. Nema kompromisa u BiH o tome, a ni SAD, ni EU ne inzistiraju na nekom posebnom rješenju. Političari, posebno u Federaciji, moraju pronaći zajednički jezik oko toga i onda BiH sigurno može nastaviti svoj europski put.
Jeste li optimist pred nastavak bh. razgovora o toj temi?
BiH će zbog izbora vjerojatno izgubiti iduću godinu. Teško je od danas do kraja godine postići neki dogovor kada je u pitanju provedba presude „Sejdić i Finci“. Drugi prioritet je put prema NATO-u, odnosno pitanje vojne imovine i čuo sam tijekom razgovora koje sam imao u BiH, da postoji mogućnost da to pitanje bude riješeno tijekom rujna ili listopada. No, kada je u pitanju “Sejdić i Finci” nisam siguran i još ću imati u BiH neke razgovore o toj temi. Moglo bi se reći da jesam optimist, ali ne slijepi optimist.
Kako pronaći rješenje u situaciji kada i istraživanje američkog NDI-ja pokazuje da većina Bošnjaka želi ukidanje entiteta, većina Srba sadašnje stanje, a Hrvati treći entitet?
Svi ljudi imaju svoje fantazije. I jasno je da pojedini sanjaju o neovisnosti entiteta, odcjepljenju i drugim političkim ciljevima. No, svi znaju da je BiH suverena i neovisna država i takva će i ostati. Daytonski okvir je tvrd i čvrst i rješenje sigurno nije u nekim velikim promjenama Daytonskog sporazuma. Ovdje je potrebno naći kompromis, surađivati. Ljudi u BiH su pragmatični. Mnogi od njih su preživjeli teški rat i nitko ne želi da se to ponovi. Ja vjerujem da je moguće naći rješenje za zajednički život u BiH.
Koliko su političari u BiH svjesni da se ne smiju koristiti teške i zapaljive riječi i da one nose veliku opasnost?
Prečesto smo svjedoci takve retorike. Političari trebaju uraditi nešto i građani zaslužuju efikasne političare koji su spremni raditi kompromise. Primjerice, pitanje “Sejdić i Finci” jeste osjetljivo pitanje. Ima puno ljudi koji nisu zadovoljni time što je Željko Komšić izabran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ali činjenica je da je to potpuno sukladno Daytonskom sporazumu. Političari trebaju imati u vidu dugoročni značaj i prednosti članstva u EU za nove generacije i onda praviti kompromise oko pitanja “Sejdić i Finci”, odnosno načina izbora članova Predsjedništva BiH.
SAD je izravno podržao aktivnosti na reformi Ustava Federacije BiH. Vjerujete li u uspjeh tog projekta ako se zna da je BiH na početku predizborne kampanje?
Skupina stručnjaka je predložila više mogućih promjena Ustava. Parlament FBiH bi mogao usvojiti sve, ili neke prijedloge koji su vrlo praktični i konkretni. To je sada stvar demokratske procedure i volje da se nešto prihvati. Federacija je očito preskupa s tolikim brojem vlada i administracijom i ona bi ako se prihvate ovi prijedlozi postala učinkovitija i jeftinija.
Nije li vrijeme da se naprave temeljne promjene u BiH, s potpuno novom strukturom, jer kakve god političare birali, njih sustav tjera da budu nacionalisti i jeftini demagozi? Kada bi se napravila nova struktura zemlje nacionalne stranke bi same pale i građani bi se okrenuli ekonomskim, životnim pitanjima i temama?
Bilo kakav Dayton 2 ne dolazi u obzir i sadašnji uvjeti su potpuno drugačiji od onih u kojima je nastao Daytonski sporazum. Ako bi ponovno otvorili sva pitanja nastao bi kaos. Ja se slažem da ima previše razina vlasti u BiH i od mnogih načelnika općina sam čuo da treba ukinuti županije kako bi struktura bila racionalnija. To je demokratsko pitanje, ali to nije nešto što može narediti međunarodna zajednica. O tome mora postojati konsenzus u Federaciji i mislim da ne bi bilo lako postići dogovor. Uostalom, nisu samo razine vlasti uzrok problema. U RS-u nema županija pa opet postoje ekonomski problemi.
Hoće li rješenjem kosovskog problema ova regija prestati biti u bilo kakvom fokusu interesa međunarodne zajednice pa i SAD-a?
Odavno međunarodna zajednica s ljudima na Balkanu traži rješenje kosovskog pitanja. Činjenica je da je Kosovo danas suverena, neovisna, demokratska država. Važno je što su Kosovo i Srbija izgradili dijalog, zahvaljujući Bruxellesu i Catherine Ashton. Sad treba raditi na provedbi sporazuma, i to je nešto što će dugo trajati. Zahvalni smo obojici premijera što su toliko ulagali u ovaj dijalog i što smo ostvarili ovakav napredak.
Gdje je ova regija u prioritetima američke administracije? Mi u BiH se pribojavamo da više nismo, što bi se novinarskim žargonom kazalo, zanimljiva priča?
I u Kongresu i u State Departmentu i u Bijeloj kući Balkan je aktualna tema. Situacija ovdje nije u potpunosti riješena. Većina zemalja još nije u EU i ima još puno posla na Balkanu. Dobro je što ovdje više nema rata, za razliku od Bliskog Istoka, gdje pitanje Izraela i Palestine jeste naš prioritet. Tu je i pitanje vojnog povlačenja iz Afganistana, ali sve to ne znači da smo mi zaboravili Balkan. U našem kongresu je bila rasprava i o Kosovu, i o Albaniji, i o Srbiji i ja sam sudjelovao u tim raspravama. Mislim da je SAD dosta angažiran na cijelom Balkanu, imamo velika veleposlanstva i vjerojatno za glavnog tajnika to nije svakodnevno pitanje, ali i on je pitao zašto nema napretka u BiH, u čemu je problem da zemlja stagnira. Naša nova veleposlanica pri UN-u je također vrlo dobro upoznata sa situacijom ovdje i ja se ne bojim da će SAD zaboraviti ovu regiju.
Stalno govorite o ovoj regiji kao Balkanu. U Hrvatskoj bi Vam mogli zamjeriti, jer oni sebe ne doživljavaju dijelom Balkana?
Mi smatramo da je Hrvatska zemljopisno na Balkanu. No, svojim ulaskom u EU Hrvatska je najbolji primjer ostalim zemljama ove regije što je moguće kada se ulaže u budućnost. Hrvatska je odličan primjer i putokaz regiji, ili Balkanu, kako hoćete.
Dugo ste bili u Srbiji i BiH. Što Vam najviše nedostaje s ovih prostora?
To je prvenstveno gostoprimstvo na koje sam nailazio ovdje. Moja obitelj i ja smo vrlo toplo dočekani u Neumu, Širokom, Trebinju, Bijeljini, Sarajevu i svim drugim gradovima u koje smo dolazili. To je velika stvar za mene osobno i zadovoljstvo mi je što i dalje mogu obilaziti ovu regiju i učiti o ovom prostoru.