Europski povjerenik za proširenje i politiku susjedstva Štefan Füle piše za Večernji list povodom današnjeg objavljivanja izvješća Europske komisije o napretku BiH
Ne mogu se pretvarati da se u Bosni i Hercegovini stvari kreću u dobrom pravcu. Ustvari, ne kreću se ni u jednom pravcu. Vodstvo zemlje i dalje se nalazi u političkom ćorsokaku i stavlja nacionalne ili stranačke ciljeve ispred strateških interesa Bosne i Hercegovine i njenih građana. A građani Bosne i Hercegovine sigurno zaslužuju bolje.
Može se i drugačije. Ne morate putovati daleko da biste vidjeli kako se stvari mogu mijenjati - i da se zaista i mijenjaju - političkom odlučnošću i voljom za postizanjem kompromisa. Odmah preko granice je Hrvatska, danas članica EU. Crna Gora napreduje, a u predstojećim tjednima očekuje se daljnje otvaranje poglavlja u pregovorima. Albanija je osigurala mnogo bolju provedbu izbora i miroljubivu predaju vlasti. Usvojila je zakone koji su presudni za europski program, čime je status kandidata došao nadohvat ruke. Na kraju, ali ne i na posljednjem mjestu, Beograd i Priština, vjerojatno najupečatljiviji primjer kako naizgled nemoguće postaje moguće: obje strane sada se redovito sastaju pod okriljem EU radi rješavanja praktičnih pitanja u korist građana na obje strane. EU je otvorila pristupne razgovore sa Srbijom, a pregovori o sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju s Kosovom počinju u listopadu.
U potpunosti sam svjestan da je ratna zaostavština na Balkanu, čak i nakon dva desetljeća, posebno bolna u Bosni i Hercegovini. Međutim, navedeni primjeri, a naročito napredak ostvaren u dijalogu Beograda i Prištine, jasno pokazuju da je moguće prevladati i najteža i najosjetljivija pitanja. Da, stvari se mogu raditi – i rade se – drugačije.
Prioriteti na kojima vodstvo Bosne i Hercegovine mora raditi su jasni.
Za početak, izvršenje presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu ‘Sejdić i Finci’ u pogledu diskriminacije građana na osnovi nacionalne pripadnosti. Rješenje ovog pitanja prokrčit će put stupanju na snagu Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju i vjerodostojnom zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Europskoj uniji. Drugo, uspostavljanje Mehanizma koordinacije u vezi s europskim pitanjima između različitih razina vlasti. Djelotvoran Mehanizam koordinacije nužan je da bi predstavnici Bosne i Hercegovine mogli govoriti u ime zemlje; isto tako je nužno učinkovito korištenje predpristupnih fondova EU.
Ustavna struktura zemlje nema nikakve veze s tim i pozivati se na nju kao na izgovor nije uvjerljivo – samo pogledajte koliko ima složenih europskih zemalja.
Konačno, prilagođavanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju nakon pristupanja Hrvatske: ovo neriješeno pitanje baca sjenu na odnose s EU iako, ironično, dokazuje da lideri zemlje imaju potencijal da se dogovore o europskim pitanjima, barem kada je u pitanju blokiranje pregovora.
Bosna i Hercegovina je bogato protkana različitim tradicijama i kulturama, što ne bi trebalo biti teret.
Upravo suprotno: raznolikost treba biti pokretač rasta i dinamičnosti. Sâm moto EU glasi: “Ujedinjeni u različitosti“.
Dosad su lideri zemlje bili slijepi za potencijal koji ova raznolikost nudi. Ništa ne sprečava Bosnu i Hercegovinu da napreduje na putu europskih integracija. EU je spremna pomoći u ispunjavanju ovog cilja, ali je, naposlijetku, na liderima ove zemlje da to i ostvare.
Moraju konačno
ispuniti izjave i obveze koje su sami dali i preuzeli. U suprotnom, raznolik i bogat potencijal zemlje ostat će neiskorišten.
Ne mogu se pretvarati da se u Bosni i Hercegovini stvari kreću u dobrom pravcu. Ustvari, ne kreću se ni u jednom pravcu. Vodstvo zemlje i dalje se nalazi u političkom ćorsokaku i stavlja nacionalne ili stranačke ciljeve ispred strateških interesa Bosne i Hercegovine i njenih građana. A građani Bosne i Hercegovine sigurno zaslužuju bolje.
Može se i drugačije. Ne morate putovati daleko da biste vidjeli kako se stvari mogu mijenjati - i da se zaista i mijenjaju - političkom odlučnošću i voljom za postizanjem kompromisa. Odmah preko granice je Hrvatska, danas članica EU.
Crna Gora napreduje, a u predstojećim tjednima očekuje se daljnje otvaranje poglavlja u pregovorima. Albanija je osigurala mnogo bolju provedbu izbora i miroljubivu predaju vlasti. Usvojila je zakone koji su presudni za europski program, čime je status kandidata došao nadohvat ruke. Na kraju, ali ne i na posljednjem mjestu, Beograd i Priština, vjerojatno najupečatljiviji primjer kako naizgled nemoguće postaje moguće: obje strane sada se redovito sastaju pod okriljem EU radi rješavanja praktičnih pitanja u korist građana na obje strane. EU je otvorila pristupne razgovore sa Srbijom, a pregovori o sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju s Kosovom počinju u listopadu.
U potpunosti sam svjestan da je ratna zaostavština na Balkanu, čak i nakon dva desetljeća, posebno bolna u Bosni i Hercegovini. Međutim, navedeni primjeri, a naročito napredak ostvaren u dijalogu Beograda i Prištine, jasno pokazuju da je moguće prevladati i najteža i najosjetljivija pitanja. Da, stvari se mogu raditi – i rade se – drugačije.
Prioriteti na kojima vodstvo Bosne i Hercegovine mora raditi su jasni.
Za početak, izvršenje presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu ‘Sejdić i Finci’ u pogledu diskriminacije građana na osnovi nacionalne pripadnosti. Rješenje ovog pitanja prokrčit će put stupanju na snagu Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju i vjerodostojnom zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Europskoj uniji. Drugo, uspostavljanje Mehanizma koordinacije u vezi s europskim pitanjima između različitih razina vlasti. Djelotvoran Mehanizam koordinacije nužan je da bi predstavnici Bosne i Hercegovine mogli govoriti u ime zemlje; isto tako je nužno učinkovito korištenje predpristupnih fondova EU. Ustavna struktura zemlje nema nikakve veze s tim i pozivati se na nju kao na izgovor nije uvjerljivo – samo pogledajte koliko ima složenih europskih zemalja.
Konačno, prilagođavanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju nakon pristupanja Hrvatske: ovo neriješeno pitanje baca sjenu na odnose s EU iako, ironično, dokazuje da lideri zemlje imaju potencijal da se dogovore o europskim pitanjima, barem kada je u pitanju blokiranje pregovora. Bosna i Hercegovina je bogato protkana različitim tradicijama i kulturama, što ne bi trebalo biti teret.
Upravo suprotno: raznolikost treba biti pokretač rasta i dinamičnosti. Sâm moto EU glasi: “Ujedinjeni u različitosti“. Dosad su lideri zemlje bili slijepi za potencijal koji ova raznolikost nudi. Ništa ne sprečava Bosnu i Hercegovinu da napreduje na putu europskih integracija. EU je spremna pomoći u ispunjavanju ovog cilja, ali je, naposlijetku, na liderima ove zemlje da to i ostvare. Moraju konačno
ispuniti izjave i obveze koje su sami dali i preuzeli. U suprotnom, raznolik i bogat potencijal zemlje ostat će neiskorišten.