Nema još dogovora, Europska komisija nastavlja pregovore

Predstavnici političkih stranaka iz Federacije BiH nastavili su jučer niz pojedinačnih razgovora o primjeni presude Suda za ljudska prava u slučaju “Sejdić - Finci”, no još uvijek nisu usuglasili konačni dokument koji bi podrazumijevao promjenu odredbi u Ustavu i Izbornome zakonu BiH. Kako se doznaje, bilateralni razgovori s predstavnicima Europske komisije, točnije ureda povjerenika za proširenje EU-a Štefana Fuelea vođeni su naizmjenično u okviru bilateralnih susreta. Za sada još uvijek nije došlo do usuglašenog prijedloga iako stranke razmatraju model kojemu je Europska komisija na izvjestan način pokrovitelj.

Povratak povjerenja

Kako se očekuje, razgovori se nastavljaju, a ostaju i dalje isti prijepori oko kojih se pokušavaju približiti stavovi. Naime, problematičnim se čine sama područja, odnosno obuhvat izbornih jedinica za SDP koji time nastoji ovu inicijativu praktično vratiti na sami početak. Za razliku od SDP-a sve stranke, uključujući SDA, i dva HDZ-a smatraju kako je stvaranje virtualnih izbornih područja za člana BiH Predsjedništva stvara dobru osnovu za rješavanje ovoga pitanja, a što je možda još i važnije za ukupno relaksiranje odnosa u hrvatsko-bošnjačkoj Federaciji u kojoj stvari odavno nisu bile zategnutije. To ponajprije zbog dvostrukog ponavljanja slučaja Komšić, ali i uspostave Vlade u Federaciji BiH gdje su bošnjačke stranke nametnule marginalne stranke u vlast u smislu potpore hrvatskih birača. U načelu prijedlog koji je usmeno iznio povjerenik za proširenje Europske komisije Štefan Fuele tijekom pojedinačnih razgovora sa svim čelnicima u Bruxellesu 10. listopada svodi se na to da bi kandidat koji osvoji najviše glasova na izborima postao automatski član BiH Predsjedništva. Pri tome bi drugi član Predsjedništva BiH postao onaj kandidat koji je drugi na jedinstvenoj listi s prostora Federacije, ali koji mora zadovoljiti određene uvjete.

Izborna područja

Prvi je da, za razliku od prvog kandidata, ima potporu pet drugih županija u kojima prvoplasirani nije izabran. Upravo oko toga dijela, ali i zahtjeva da se dodatno osigura nacionalna ravnopravnost vode se iscrpljujući razgovori. Pri tome je i dvojba treba li u rješenjima uopće stajati da članovi Predsjedništva moraju biti iz različitih konstitutivnih naroda ili manjina, što također samo po sebi otvara mogućnosti ponavljanja zloporaba kakav je primjerice klasični primjer bio izbor Željka Komšića u Predsjedništvo.