Novi sljemenski kralj Marcel Hirscher sigurno nije bio pod takvim stresom kakvog je osjećao domaći dečko Ivica Kostelić, ali je, kaže, i on bio u izazovnoj situaciji.
- Za mene je nova situacija biti prvi nakon prve vožnje, a to je imalo i dodatnu težinu jer sam bio ispred Ivice, heroja ove sjajne publike. Ovdje sam tri puta izletio, a lani sam bio 15. i malo tko je očekivao, pa ni ja, da ću biti heroj ove utrke.
Premda je preuzeo vodstvo u ukupnom poretku Svjetskog kupa, Hirscher je kazao da zasad ne mari za to.
- Ako ste dobri u obje discipline ukupnu pobjedu u Svjetskom kupu možete osvojiti i sa samo dvije discipline. No, zasad na to ne gledam, počet će me zanimati jedino ako i 3. ožujka budem u prilici osvojiti Veliki globus.
Premda obojica imaju po dvije slalomske pobjede, Austrijanac je komplimentirao hrvatskom skijašu.
- Ivica je najbolji slalomaš svijeta ovog trenutka.
Netko ga je potom Austrijanca upitao bili mijenjao zagrebačku pobjedu za onu u austrijskom Flachau, u kojem je pak slavio Ivica. Nije konkretno odgovorio.
- Ovdje je odličan osjećaj nastupati, a još bolji pobijediti. Zagreb je za sve nas skijaše poseban.
Za Ivicu je najposebniji jer tu se, na brdu iznad Zagreba, skijati naučio i u skijanje zaljubio. I drugoplasirani Nijemac Felix Neureuther osjetio je Ivičinu želju, ali i želju Zagepčana. Zbog toga je valjda i dobio potrebu da ovo kaže:
- Znam kako je skijati ispred domaće publike, to je doista jedan od najvećih psiholoških izazova.
Neureuther je iz Garmisch-Partenkirchena gdje je lani održano Svjetsko prvenstvo na kojem se on nije proslavio.
- Bez Janice i Ivice ove utrke u Zagrebu nebi bilo i zato im moramo biti zahvalni svi mi koji volimo ovu utrku. Gledao sam neke priloge na televiziji i vidio koliko ljudi žele pobjede, a to sam osjetio poslije i na stazi. Volio bih to doživjeti, vidjeti kako bi se tada ponašala publika, kada ovako sjajno navijaju i kada nije pobjednik. Mislim da bi ljudi eksplodirali u oduševljenju, da bi uletjeli na stazu, pa bi direktor Svjetskog kupa Hujara poludio.
Preuzeto sa www.vecernji.hr