New York Times posvetio je povelik članak samoubojstvu i pokopu Zvonka Bušića, kojeg naziva hrvatskim nacionalistom koji je 1976. lažnim eksplozivom oteo zrakoplov i postavio pravu bombu koja je ubila policajca, a kojemu je u Zagrebu priređen herojski pogreb.
"Bušić, koji je tada imao 30 godina i živio je u Manhattanu, rekao je kako je htio privući pozornost na hrvatsku borbu za nezavisnost od Titove Jugoslavije", piše novinar Daniel E. Slotnik.
U tekstu se navodi kako otmice zrakoplova nisu bile neobične u šezdesetima i sedamdesetima, no akcija Bušića i njegovih suradnika bila je posebna po tome što je bila prva u kojoj je otet zrakoplov unutarnje američke linije nakon pooštrenja sigurnosnih mjera na aerodromima u SAD-u 1972. godine.
"Nisu imali ništa protiv nas"
Otmičari su u zrakoplov unijeli dijelove od kojih su sastavili lažnu bombu, dok su pravu bombu postavili u New Yorku. Bušić je ostavio upute o njezinoj lokaciji i načinu na koji se može sigurno ukloniti, a poslije je rekao kako je nikada nije namjeravao detonirati.
Nitko od putnika u zrakoplovu nije bio ozlijeđen.
- Želim im dobro. Nisu imali ništa protiv nas, samo su htjeli da se čuje njihova priča. Brinuli su se za nas i većinu vremena dobro postupali s nama - rekao je jedan od putnika, Warren Benson.
Bušić je na suđenju na kojemu je dobio doživotnu kaznu izrazio žaljenje zbog pogibije policajca.
Pobjegao iz zatvora 1987.
- Da sam i pomislio da bi netko mogao stradati, nikad se ne bih ukrcao na taj let, čak i kad bi me to stajalo anonimne smrti u jugoslavenskim rukama - rekao je Bušić.
Bio je smješten u federalni zatvor u Orange Countyju u New Yorku, a u travnju 1987. godine pobjegao je i uspio se udaljiti više od 20 kilometara prije no što je pronađen. Mnogi su ostali nezadovoljni kada je konačno pušten iz zatvora 2008. godine, nakon što je pomilovan zbog dobrog ponašanja.
- Nitko tko ubije policajca ne bio smio biti pomilovan - rekao je šef newyorške policije Raymond W. Kelly.
>> Bušić u oproštajnom pismu: Nisam mogao živjeti u Platonovoj pećini
Preuzeto sa www.vecernji.hr