Dario Vučić, glazbenik i dirigent, od malena je pokazivao veliki talent za glazbu. Diplomirao je, a potom i magistrirao na Muzičkoj akademiji u Sarajevu na odsjeku dirigiranje. Trenutno je na četvrtoj godini odsjeka za kompoziciju. Malo koga sam upoznao s toliko energije i želje za radom i stvaranjem kao što je ima ovaj mladi sarajevski dirigent koji u šali kaže: Za sve je krivo moje obrazovanje. “Obrazovao sam se šesnaest godina: šest godina niže glazbene škole, četiri godine srednje, četiri akademije, dvije godine magisterija. Stalno neko učenje i vježbanje. Iako nisam štreber, bavljenje glazbom i učenje zahtijevalo je drukčiji tretman u životu”, govori Dario i kaže da nikada nije imao raspuste kao druga djeca.
“Morao sam konstantno vježbati, za mene nije bilo odmora. Vjerojatno zbog toga u meni je i sadržana ta životna energija za radom”, kazao je. I doista, kada se napravi kratka retrospektiva što je sve radio u proteklih desetak godina, a tada je imao samo 20, Dario Vučić je toliko toga postigao da bi mu pozavidjele mnoge iskusnije kolege.
Vježbanje i vježbanje...
Naime, Vučić je u Narodnom pozorištu stalno zaposlen kao dirigent Opere. Također je i korepetitor Baleta s obzirom da nemaju svog korepetitora. Na Muzičkoj akademiji je tri godine bio angažiran kao asistent na odsjeku za dirigiranje, a odnedavno je promoviran u višeg asistenta, na istom odsjeku. “Politikom se na bavim, ona se bavi sa mnom”, kaže Dario kroz smijeh i dodaje kako su mu važne dužnosti dopredsjednika HKD-a Napredak i Hrvatskog društva za znanost i umjetnost, za odjel umjetnosti. Prije sedam godina oformio je trio Magis, u kojemu sviraju Ivana Papišta, Boris Lončar violine, a Dario klavir i orgulje.
Ovaj trio je prije nekoliko godina pripojen HKD-u Napredak. Uz sve to Dario vodi već tri godine i Komorni orkestar, a članovi orkestra su njegove kolege s fakulteta i mlađi studenti željni muziciranja. No, Vučić je uspješan i u vođenju zborova gdje do izražaja dolazi i njegova humanost prema starijim osobama. Vodim zbor u isusovačkoj župi sv. Ignacija na Grbavici, gdje većinu čine starije osobe za koje Vučić kaže da ih ni za što ne bi dao na svijetu. Također vodi i zbor crkve sv. Vinka Paulskog.
Još od 1995. godine svirao je kao orguljaš katedralnog mješovitog zbora Josip Stadler. O svom impresivnom životopisu, s obzirom na godine, Dario će kao i uvijek skromno reći kako danas u svijetu ima dosta mladih dirigenata što je, prema njegovim riječima, postalo trend. Kako je napomenuo, ne postoji neka formula ili čarobni štapić za uspjeh. “Meni je glazba i posao ljubav u jednom. Najveći problem su danas mladi nezainteresirani za većinu stvari ili uopće ne razmišljaju što će raditi”, objasnio je. S druge strane, prema njegovim riječima, danas se gotovo ni u što ne ulaže, pa ni u kulturu.
“Niču samo trgovački centri, kafići koji postaju ‘stup kulture’, ali one potrošačke. Kultura je temelj svake države bez obzira koliko ljudi mislili da to ne utječe na čovjekovu egzistenciju”, istaknuo je Vučić.
Od umjetnosti se može živjeti ako ste sami, no kada imate obitelj, to je već teže. Stoga ne čudi da pojedini studenti Akademije znaju i „tezgariti“ po kavanama kako bi došli do neke zarade. “Mora se priznati, oni rade ono što vole”, kazao je Vučić dodavši da to rade zato što se kod nas umjetnost ne cijeni. “Naravno, mogli bi oni raditi i nešto drugo, ali zašto bi se mučili s učenjem za neki novi posao kada mogu zaraditi radeći ono što već znaju.
S pozitivne strane
Ne mislim da smo na niskim granama kada je u pitanju umjetnost. Uvijek nastojim na sve gledati pozitivno. Naravno, može biti puno bolje, a po meni je ključni problem što mi sami ne znamo svoje cijeniti, uvijek je nekako draže ili ljepše tuđe. Valjda je to u mentalitetu, ne znam”, rekao je Dario. Iako Vučić spada u segment umjetnosti klasičnog izričaja. o drugim glazbenim izričajima. primjerice turbo folku i kiču kojeg je i previše, Dario drži kako je problem u proizvođačima kiča i medijima. Smatram da je najveći problem u ljudima koji proizvode i prezentiraju kič javnosti nego u samim konzumentima. Naime, svatko može, a i ne mora gledati ili slušati neku glazbu ako to neće ili ne želi.
S druge strane, mnogi urednici na elektroničkim medijima morali bi znati što je kič a što ne. Stoga ne čudi što se ozbiljna glazba može samo čuti iza ponoći, a u udarnim terminima kada su i djeca budna prikazuje se sav kič. Kada su u pitanju tiskani mediji, u većini njih izvođači turbo folka se nazivaju estradnim umjetnicima. Ljudi čitaju novine i po inerciji stječu naviku na to, pa ih i oni sami nazivaju estradnim zvijezdama, smatra Vučić.