Nitko ne može potpisati loše ustavno rješenje po Hrvate u BiH

Dopredsjednik HDZ-a 1990. i ministar rada i socijalne skrbi FBiH Perica Jelečević za Večernjak govori o rezultatima ovog ministarstva, ali i gorućim političkim pitanjima.

Je li realno očekivati početak pregovora o ustavnim promjenama nakon izbora, ako se ima u vidu da u RS-u ne postoji spremnost za takvo što?

Za hrvatski narod je vitalni nacionalni interes izmjena oktroiranog daytonskog Ustava. U protivnom, ustavnopravna pozicija hrvatskog naroda će se topiti i mi ćemo i suštinski i faktički doći u poziciju nacionalne manjine. Kao ministar u Vladi FBiH mogu svjedočiti kako je neravnopravna naša pozicija kod donošenja odluka. Zato smo kao stranka predlagali izmjenu Zakona o vladama entiteta, kako bi kod donošenja odluka, ministri iz sva tri konstitutivna naroda imali stvarni utjecaj, a ne bili nečiji pijuni, poltroni ili fikusi. U svakom trenutku pet hrvatskih ministara mogu biti preglasani. Ista stvar je u Parlamentu. Nama je zato potrebna temeljita ustavna reforma. O njoj ne postoji konsenzus domaćih političkih aktera. Srbi su 90 posto zadovoljni ovakvim stanjem. Bošnjacima postojeće stanje odgovara 70 posto. Hrvatski narod je 90 posto nezadovoljan postojećim ustavnim rješenjima. Pošto je ovaj ustav nametnut od međunarodne zajednice, značajnu ulogu u njegovoj promjeni mora odigrati ista ta međunarodna zajednica. Treba nam funkcionalnija BiH u kojoj će se osigurati jednaka zaštita kolektivnih nacionalnih, ali i građanskih prava. Kao narod ne smijemo odustati od svojih legitimnih zahtjeva i ni jedan legitimni hrvatski predstavnik ne smije potpisivati rješenja nepovoljna za hrvatski narod u cijeloj BiH. Hrvatski predstavnici su uvijek prvi potpisivali sve što je nuđeno u međunardonim pregovorima, kako bi pokazali kooperativnost, a često su ta rješenja išla na štetu bh. Hrvata. To mora biti pouka za budućnost.

Koliko nesuglasice i sukobi među hrvatskim strankama negativno utječu na pokušaje da se promijeni ustavno uređenje BiH?

HDZ 1990. i Hrvatska koalicija zastupaju ono što je proklamirano u Kreševskoj deklaraciji i svi se trebaju okupiti oko toga. Nitko ne smije potpisati nikakva rješenja koja će biti novi Dayton, a gdje će Hrvati ponovno biti dovedeni u neravnopravnu poziciju. Ne smijemo biti nestrpljivi, trebamo biti ustrajni. Važno je inzistirati na povratku, na provedbi Aneksa VII, što je meni kao čovjeku iz Posavine od posebnog i političkog, ali i emocionalnog značenja. Hrvati u Posavini su dovedeni u poziciju potpunog nestanka. Prije svega, kao posljedica rata, nepravednog daytonskog ustroja i pogrešno vođene provedbe Aneksa VII. Na tom prostoru trenutačno nedostaje oko 100 tisuća Hrvata, a odgovorno tvrdim da su netočne tvrdnje, insinuacije i špekulacije da se ti ljudi ne žele vratiti. Posavski Hrvati vole svoju zemlju i jako su joj privrženi, ali treba osigurati održiv povratak, kako bi taj proces otpočeo. Mi se ne smijemo odricati svoje zemlje i svog zavičaja. Doći će vrijeme kada će se potomci Posavljaka vraćati u te krajeve. I urediti svoju zemlju, očistiti je od korova i drače u fizičkom i metaforičkom smislu.

U svijetlu toga što govorite, u kojoj se mjeri poklapaju interesi posavskih, bosanskih i hercegovačkih Hrvata?

Hrvati su disperziran narod u BiH i naravno da imamo slojevite interese zavisno od toga gdje živimo. Nama trenutačno nedostaje polovina ljudi, a posebno je loša pozicija u Posavini i Bosni, iako nije dobra ni pozicija Hrvata u Hercegovini. Nama je potrebna sinteza općeg hrvatskog interesa. Riješiti kvalitetno pitanje Hrvata u bilo kojem dijelu zemlje možemo samo ako smo zajedno. Bilo kakvo separatno djelovanje će samo oslabiti našu ukupnu poziciju u BiH. Ne smijemo podlijegati floskulama o nepovratno izgubljenim prostorima. Ovo je dugotrajna i teška borba, ali u njoj moramo ustrajati. Na žalost, nedostaje nam iskrenosti i svehrvatske solidarnosti, koja je često deklarativna. Usto, važna nam je i potpora hrvatske državne politike, posebno u procesu ustavne reforme.

Postoji li mogućnost da dva HDZ-a nakon izbora ostvare suradnju barem na rješavanju ključnih nacionalnih pitanja?

Neka se iskreno pristupi provedbi Kreševske deklaracije, to će biti jedan veliki pomak i za same stranke, a i za hrvatski narod u BiH u cjelini. Međutim, ako je nekoj hrvatskoj opciji bliža srpska ili bošnjačka opcija, nego druga hrvatska stranka, onda je tu teško praviti zajedništvo.

Kakvo je stanje u socijalnom sektoru danas u odnosu na vrijeme kada ste preuzeli dužnost ministra?

Mislim da postoji pozitivna percepcija o onome što radimo u ministarstvu. Kada sam došao na funkciju zatekao sam predizborne zakone o neratnim invalidima, civilnim žrtvama rata, razvojačenim braniteljima, te propise koji su omogućavali povoljno umirovljenje. Pri donošenju tih propisa nije se vodilo računa o materijalnim mogućnostima FBiH, na što su hrvatski zastupnici upozoravali i pri njihovom usvajanju. Morao sam vraćati kotač unatrag, praviti rezove i provoditi reforme kako bi se stanje stabiliziralo. Ponosan sam što sam jedan od rijetkih ministara koji je uspio provesti reformu koja je bila ulaznica za razgovore s MMF-om. Izmjenom Zakona o osnovama socijalne zaštite racionalizirali smo javnu potrošnju i da to nismo uradili, proračun Federacije BiH bi bio u ogromnim problemima. Istodobno, omogućili smo da se povećaju primanja najtežim kategorijama invalida, kojima je pomoć i najpotrebnija. Povlaštene mirovina nam stvaraju mnogo problema i ja sam zajedno s drugima uložio mnogo napora da održimo mirovine na postojećoj razini. Mi smo detektirali i ukupni dug prema mirovinskom sustavu. Dio tog duga je u ovoj godini vraćen, a vjerujemo kako je u iduće dvije godine moguće vratiti cjelokupan iznos.