Norveška je zemlja koja nije imala sigurnosnih paranoja, jedno relaksirajuće društvo koje ne zna za politička ubojstva. To je iznimno tolerantna nacija. Prošle sam se godine uvjerio kako u Oslu gotovo i nemaju vidljivog osiguranja. Kod ulaznih vrata u njihov parlament čovjek može jednostavno uhvatiti za kvaku, prilaz izravnoj demokraciji nije zapriječen.
Bez ikakvih emocija
Pokazana mi je trgovina, nedaleko ulaza u podzemnu, gdje članovi norveške kraljevske obitelji kupuju namirnice i zajedno s građanima čekaju u redu za blagajnu. I zato, kad sam čuo za ovaj pokolj, prvo što sam pomislio bilo je - netko je pustio zlo u Raj.
Da, a taj netko je dobro uvježban strijelac i čovjek s psihotičnom paranojom. Došao je na mali, izoliran otok s labavim osiguranjem, upao među mlade ljude i sijao smrt. Norveški zakoni o oružju i nisu previše strogi jer ga u zemlji divlje ljepote sjevera jednostavno treba imati. Sudeći po količini žrtava počinitelj je koristio automatsko oružje, vjerojatno podešeno na poluatomatskom režimu, i to velikog kalibra. To su redom mladi ljudi, a veliki kalibar kod njih izaziva dinamički udar, usljed čega je svaka rana smrtonosna.
Zašto vjerujem da je to psihotični luđak? Mnogi od nas prošli su ratno iskustvo. Kada je protivnik, dakle legitimni cilj, udaljena i depersonalizirana silueta, nije teško borbeno djelovati. Kada su borbe bile u neposrednom dodiru, upadom u rov, licem u lice, pojedinci bi doživljavali borbeni šok nakon što bi vidjeli ubojstva. Nije lako osjetiti vrelinu protivnikove krvi, krik, čak i komade tkiva koji dolete nakon pucanja. Treba imati jak motiv i hladne živce za takvo iskustvo jer svakom normalnom čovjeku život je vrijednost. A ovaj manijak je velikim kalibrom komadao dječja tijela i hladnokrvno nastavljao niz. To znači potpuni izostanak bilo kakve emocije.
Auto bombu u središtu Osla, s obzirom na njihov relaksirajući način života, i nije bilo teško organizirati. Sjećam se kako su me oduševili malim električnim automobilom domaće proizvodnje koji je moguće parkirati u pješačkoj zoni. Inače, samo pet minute hoda od mjesta eksplozije je paviljon u kojem se dodjeljuje Nobelova nagrada za mir. Koje li ironije?!
Utjecaj slučaja iz Oklahome
Ono što se može primijetiti je kako su postavljač/postavljači auto bombe pod vidljivim utjecajem Oklahoma slučaja. Primjerice, odabir sredstva počinjenja, način prilaska, odabir zgrada itd. ukazuju na planirano počinjenje, ali i dobar udio amaterizma. Naime, veći dio udarnog vala je, na sreću, otišao prema gore, nije se raspršio po dubini. Spekulira se i da je bila postavljena još jedna bomba, ali da nije eksplodirala. To se vjerojatno dogodilo jer je on daljinski aktivirao eksplozije, a nakon prvog udara su isključene mobilne veze, tako da nije mogao aktivirati bombu koja je, po svemu sudeći, trebala poubijati spasioce. Na svu sreću ovaj isplanirani pokolj je barem u jednom dijelu zakazao. Istrazi ostaje teško breme svođenja računa, građanima Norveške još teže pospremanje vlastitog društva i gubitak nevine faze mira.
Preuzeto sa www.vecernji.hr